Zakonom
o opštem upravnom postupku regulisano je pitanje rešavanja upravnih stvari,
procesnopravna procedura upravnog
postupka, kao i angažovanje advokata za zastupanja stranaka pred
organima uprave. Odnosno,
upravni postupak predstavlja postupak donošenja upravnih
akata. Pre svega, staranka u upravnom postupku može da bude fizičko
ili pravno lice, čija je upravna stvar predmet postupka ili sva druga
pravna i fizička lica na čija prava i obaveze ili pravne interese može da utiče
ishod upravnog postupka, zatim u upravnom postupku kao
stranka može da se
pojavi i organ, organizacija, naselje, grupa lica i drugi organi koji nisu
pravna lica, zatim zastupnici kolektivnih interesa i zastupnici širih interesa
javnosti koji su organizovani saglasno propisima.
Različite su situacije u kojima se pokreće mehanizam odlučivanja u upravnom
postupku (izdavanje dozvole za nošenje oružja, odobrenje strancu stalnog
nastanjenja u Srbiji, upis prava svojine u Službi
za katastar nepokretnost - Republički geodetski zavod, podnošenje zahteva za
izdavanje izvoda iz matičnih knjiga, i sl.) Brojni su razlozi povodom kojih se može
povesti neki upravni postupak.
Vođenje postupka je vezano za postojanje stranke, pa tako ako
nastupi smrt fizičkog lica ili prestane da postoji pravno lice – stranke u
postupku, upravni postupak se obustavlja onda kada prava, obaveze i pravni
interesi o kojima se odlučuje ne mogu da pređu na naslednike, odnosno
kada nisu nasledivi.
Na primer, ako jedno lice zahteva da mu se izda dozvola za nošenje oružja i umre
pre odluke o konkretnom pitanju, to pravo da nosi oružje neće preći na naslednika
preminulog lica.
Nekada je upravni postupak jednostavan i stranke mogu same da učestvuju u njemu i
uspešno ga završe, a nekada bi radije prepustili da advokat završi postupak za njih,
Advokat Beograd.
Ukoliko imate dodatna pitanja o upravnom postupku možete zakazati konsultacije u
Advokatskoj kancelariji.
Punomoćnik je lice koje je ovlašćeno da preduzima procesne radnje u ime i za račun
stranke. Ovo lice crpi svoja ovlašćenja iz datog punomoćja i prema obimu
punomoćja može da zastupa stranke u svim ili u nekim radnjama upravnog
postupka. Ipak, postoje izjave koje sama stranka mora dati bez obzira
da li ima punomoćnika. Isto tako, stranka može i pored punomoćnika da daje izjave u
postupku. Pa tako, može da menja ili opozove izjavu koju je dao punomoćnik u njenom
prisustvu i samo ako to učini neposredno nakon davanja izjave od strane punomoćnika.
Organ može dozvoliti da pojedine radnje u upravnom postupku preduzme u ime
stranke lice koje nije priložilo punomoćje, pod uslovom da punomoćje
priloži u roku koji organ postupka odredi. Dok ne istekne taj rok, organ
upravnog postupka ne može da okonča postupanje u upravnoj stvari, a ako
taj rok bude propušten - preduzete radnje ostaju bez pravnog dejstva.
Organ upravnog postupka pazi po službenoj dužnosti u toku celog postupka da
li je lice koje se pojavljuje kao punomoćnik ovlašćeno za zastupanje. Po
pravilu, punomoćnik je advokat.
Punomoćje se izdaje ili u pisanom obliku ili u
usmenom koje se saopštava službenom licu na zapisnik.
Punomoćje u upravnom postupku
Punomoćje dato licu koje nije advokat mora biti overeno.
Punomoćje može biti opšte, a to znači da punomoćnik može preduzimati sve
radnje u upravnom postupku, a specijalno punomoćje znači da punomoćnik ima
neka ograničenja. Ono, dakle, može da se ograniči bilo vremenski u smislu do kada
važi, pa u smilu prava na preduzimanje radnji kada punomoćnik može da preduzima samo
neke radnje u postupku. Kada stranka umre ili izgubi procesnu sposobnost punomoćje
važi i dalje, pa tako punomoćnik postaje punomoćnik pravnih sledbenika stranke.
Pravni sledbenici imaju pravo da opozovu ranije dato punomoćje.
Izuzetak postoji kada smrt stranke dovodi do prestanka punomoćja, jer je
upravna stvar vezana za ličnost stranke, pa pravni sledbenici ne mogu nastaviti
upravni postupak.
Punomoćje prestaje smrću ili gubitkom procesne sposobnosti punomoćnika ili prestankom
pravnog lica.
Zajednički predstavnik u upravnom postupku
Zajednički predstavnik tj. zajednički punomoćnik je lice koje učestvuje u
upravnom postupku u ime i za račun više stranaka. To je slučaj kada se više
lice nađu na istoj strani u postupku u jednom upravnom predmetu. Činjenica da
postoji više lica na jednoj strani ne oduzima svakom od tih lica svojstvo stranke,
pa tako svako lice ima prava koja pripadaju stranci pojedincu u postupku. Ta
lica imaju obavezu da odrede ko će biti zajednički predstavnik u upravnom
postupku ili imaju dužnost da postave zajedničkog punomoćnika. Tako
se postiže efikasnost postupka i sprečavaju se nepotrebne komplikacije.
Ako to ne bude učinjeno organ postupka će ih
opomenuti i u zaključku će odrediti rok koji imaju da odrede svog
zajedničkog predstavnika ili zajedničkog punomoćnika. Bezuspešan protek roka
daje pravo organu postupka da im postavi privremenog zajedničkog
predstavnika tj. zajedničkog punomoćnika. Sve to se čini novim
zaključkom.
Privremeni zajednički predstavnik ili punomoćnik figurira u upravnom postupku
dok same stranke ne postave drugog po svojoj volji ili, u suprotnom, do kraja
postupka.
Stranci je dozvoljeno da u postupku u kome je potrebno stručno poznavanje
upravne stvari dovede stručno lice koje se zove stručni pomagač kako bi joj
dalo objašnjenja i savete. Stručni pomagač nije zastupnik stranke.
Njegova svrha je da stranci daje savete, mišljenja, obaveštenja.
Više stranaka može da zastupa jedan advokat, Advokat
Beograd.
Svoj sastanak možete da zakažete i putem Live chat-a, Advokatska
Kancelarija Branislava Krnić.
Upravnopravni odnos je odnos takvih karakteristika da u njemu učestvuju
stranke koje nisu ravnopravne uslovno rečeno, jer se u njemu pojavljuju javni organi
sa jedne strane, a sa druge: pojedinci, pravna lica i druge stranke.
Jedna strana u upravnopravnom odnosu je vršilac javnih ovlašćenja koja istupa
na jedan autoritativan način u upravnom postupku. S toga, stranke često
neuke, neznajući svoja prava, propuste da učine neku radnju ili dopuste da im
protekne rok, pa se tek nakon toga jave advokatu za pomoć, tada je najčešće već
kasno, prema tome za blagovremenu zaštitu prava, potrebno je od prvog trenutka
obezbediti profesionalnu pomoć.