Imovina supružnika ili vanbračnih partnera može biti zajednička ili posebna.
Porodični zakon uređuje šta spada u zajedničku imovinu, ali
moguće je (što je vrlo retko u praksi) ureditiimovinske ondose
i bračnim
ugovorom uz pomoć advokata. Do
podele zajedničke imovine uglavnom dolazi nakon bračnog brodoloma i tada na
površinu
isplivavaju mnoge dileme poput pitanja da li supruga domaćica ima svoj „deo“
u imovini muža, da li vanbračni partner ima podjednaka prava u podeli zajedničke
imovine iako brak nije sklopljen itd...
Deoba imovine supružnika ili vanbračnih partnera je moguća i za
vreme trajanja bračne, odnosno vanbračne zajednice. Naglašavamo da
zakonodavac izjednačava brak i vanbračnu zajednicu. Uglavnom se smatra
da do deobe imovine dolazi samo kada dođe do razvoda braka ili prestanka
vanbračne zajednice. Ipak, nije tako. Nema prepreke da se supružnici/vanbračni
partneri dogovore da podele svoju
zajedničku imovinu za vreme trajanja braka/vanbračne zajednice.
Šta spada u zajedničku imovinu supružnika
U zajedničku imovinu spada imovinakoju su
supružnici/vanbračni partneri stekli radom u toku trajanja zajednice života u
braku/vanbračnoj zajednici. Vrlo se široko tumači pojam rada, pa tako se pod
radom ne smatra samo rad u radnom odnosu, već i rad u domaćinstvu, rad na
odgajanju i vaspitavanju deteta, imovina stečena ugovorom o doživotnom
izdržavanju, bez obzira na to što je samo jedan supružnik davalac
izdržavanja. Na primer, stan koji je za vreme trajanja braka otkupio jedan od
supružnika spada u režim zajedničke imovine. Isto tako, u režim zajedničke
imovine mogu spadati i potraživanja koja jedna od supružnika ima prema
trećim licima itd. Vidi se da je vrlo široko u praksi tumačen pojam rada
u toku trajanja zajednice života supružnika.
U slučaju da niste sigurni šta od Vaše imovine predstavlja zajedničku, a šta
posebnu imovinu, možete se konsultovati sa Advokatom
Beograd.
Advokatska kancelarija Branislava Krnić Vam pruža mogućnost
da se u ovom tekstu bliže upoznate sa institutom zajednička imovina.
Isto tako, imovina stečena igrom na sreću u toku trajanja
zajednice života u braku predstavlja zajedničku imovinu, osim ako supružnik koji
je ostvario dobitak ne dokaže da je u igru uložio posebnu imovinu (što je veoma
teško). Ipak, prema
Zakonu o igrama na sreću Državna lutrija Srbije može objaviti identitet
dobitnika, uz njegovu prethodnu saglasnost, ako pravilima igre na sreću nije
predviđeno da se identitet dobitnika može objaviti i bez saglasnosti dobitnika.
To znači da srećni dobitnik može uskratiti svoju saglasnost Državnoj lutriji o
objavi svog identiteta, te tako učiniti da njegova druga polovina ne sazna
srećne vesti.
Potom, imovina stečena korišćenjem prava intelektualne svojineu toku trajanja zajednice života u braku predstavlja zajedničku imovinu.
Takva imovina je stečena radom supružnika, ali uz pomoć njegovih talenata ili
veština. Iako je centralno kod
intelektualne svojine posebno umeće nekog lica, ipak sva takva imovina
proističe iz rada, te iz tog razloga ne može potpasti pod režim posebne imovine
supružnika.
Udeli u zajedničkoj imovini su idealni i u slučaju sudske deobe pretpostavlja se
da iznose po polovinu, a naravno veći udeo jednog supružnika/vanbračnog partnera
se u slučaju sudske deobe mora dokazivati. Ne može se reći kom
supružniku/vanbračnom partner pripada nešto od zajedničke imovine, pre
deobe. Deoba imovine je
od značaja upravo za jasno preciziranje šta
pripada kom supružniku/vanbračnom partneru. Zakonodavac pretpostavlja da
zajedničkom imovinom supružnici/vanbračni partneri upravljaju i raspolažu
zajednički i sporazumno, da se poslovi redovnog upravljanje preduzimaju uvek
uz saglasnost drugog supružnika/vanbračnog partner itd. Budući da je
udeo određen kao idealna vrednost, kao idealni deo, jasno je zašto zakonodavac
propisuje da supružnik/vanbračni partner ne može raspolagati svojim udelom u
zajedničkoj imovini niti ga može opteretiti pravnim poslom među živima. Ja, kao
supruga, ne mogu prodati stan koji smo suprug i ja stekli zajedničkim radom, a
čak ne mogu prodati ni svoj udeo u tom stanu. Razlog tome je što kupac ne može
da zna koji se to deo stana prodaje. Da li mu onda pripada špajz i kuhinja ili
neki drugi deo stana.
Zato se u
Porodičnom zakonu kaže da se smatra da su supružnici izvršili deobu
zajedničke imovine ako su u javni registar prava na nepokretnostima upisana oba
supružnika kao suvlasnici na opredeljenim udelima. Tako, kada se supružnici
u katastru nepokretnosti upišu kao suvlasnici i na tačno određenim udelima, onda
je sasvim prihvatljivo da jedan supružnik može prodati ili pokloniti, na primer,
svoj suvlasnički deo. Naravno, poštujući obaveze koje ima prema drugom
suvlasniku, u ovom slučaju supružniku/vanbračnom partneru (u smislu prava preče
kupovine itd.).
Sa Advokatom
Beograd se možete posavetovati oko deobe
zajedničke imovine.
Ukoliko želite možete se bliže informisati u Advokatskoj kancelariji
Branislava Krnić.
Sporazumna deoba bračne imovine
Deobom zajedničke imovine, smatra se utvrđivanje suvlasničkog, odnosno
supoverilačkog udela svakog supružnika/vanbračnih partnera u zajedničkoj
imovini. Supružnici mogu da zaključesporazum o deobi zajedničke
imovine. Ovaj sporazum mora biti zaključen u obliku javnobeležnički
potvrđene (solemnizovane) isprave. To je sporazumna deoba. Ona pretpostavlja da
postoji saglasnost supružnika po pitanju deobe zajedničke imovine. To konkretno
znači da se supružnici/vanbračni partner prethodno dogovore kome šta pripada, da
to “stave” na papir i da notar overi njihov sporazum. To nikako ne
znači da je taj sporazum tj. dogovor supruga konačan. Prema opštim pravilima
obligacionog prava moguće je tražiti poništaj sporazuma o deobi
zajedniče imovine, na primer zbog toga što je on zakljičen iz razloga
pretnji jednog supružnika drugom ili zbog prevare itd.
Takođe, prema odredbama Porodičnog zakona, sporazumna deoba
imovineje uslov za zaključenje sporazumnog
razvoda braka. U
sudskoj praksi se često dešava da supružnici koji pristupaju sporazumnom razvodu
braka izjave da nemaju zajedničku imovinu kako bi se što pre razveli, što sud
uzima kao istinito. Tako se u praksi ne poštuje ova zakonska odredba.
Novina Zakona o postupku upisa u katastar nepokretnosti i vodova donosi
jednu novinu na ovom polju. Pa tako, prema ovom zakonu zajednička svojina na
nekoj nepokretnosti koja je stečena u toku trajanja zajednice života u
braku/vanvračne zajednice upisuje se u katastar na celoj nepokretnosti ili na
suvlasničkom udelu u nepokretnosti, na osnovu izvoda iz matične knjige venčanih.
Međutim, zakonodavac predviđa obavezu za javne beležnike da dostave katastru
nepokretnosti dokumentaciju koja je neophodana za upis prava na nepokretnostima.
Po ovom zakonu, imovina ne mora biti upisana kao zajednička ako se katastru
dostavi izjava oba supružnika da se u konkretnom slučaju ne radi o
zajedničkoj, već posebnoj imovini jednog od supružnika, ili ako
supružnici ispravom na osnovu koje se vrši upis stiču susvojinu, sa određenim
udelima. Sa druge strane, kada je
nepokretnost upisana u katastru na jednog od supružnika/ vanbračnih
partnera, mogu supružnici dostaviti katastru izjavu I to oba supružnika, pa će
se u katastru nepokretnosti upisati zajednička svojina na predmetnoj
nepokretnosti. Ovakve izjave supružnika/vanbračnih partnera moraju biti u formi
javnobeležničkog zapisa ili javnobeležnički potvrđenih
(solemnizovanih) izjava, a takođe, mogu biti i sastavni deo isprave
kojom se stiče nepokretna imovina na koju se ta izjava odnosi, odnosno
solemnizacione klauzule kojom je potvrđena ta isprava.
Korist od deobe zajedničke imovine supružnika sporazumnim putem može biti
višestruka, Advokatom Beograd.
Sporazumom izbegavate dugotrajan, skup i iscrpljujući sudski proces,
Advokatska
kancelarija Branislava Krnić
Korist od deobe zajedničke imovine supružnika sporazumnim putem može biti
višestruka. Pre svega, izbegava se dugotrajan, skup i iscrpljujući sudski
postupak u kojem sud donosi odluku o deobi imovine. Nakon deobe, bez
saglasnosti drugog supružnika je moguće izvršiti promet posebne imovine.
Takođe, u izvršnom postupku se dugovano potraživanje jednog supružnika neće
naplatiti iz
posebne imovine drugog itd. Mana podele zajedničke
imovine supružnika se vidi u tome što se na ovaj način podrivaju
temelji braka koji počivba na zajedništvu. Pitanje je koliko princip “sve
je moje tvoje” može da opstane nakon ukidanja režima zajedničke imovine,
pa čak i kada se ona vrši sporazumnim putem. Deobom zajedničke imovinei stvaranjem posebnih imovinskih fondova supružnika, dvoje više nisu kao
jedno, možda ne samo u imovnskom pogledu, već i u nekom drugom smislu -
emocionalnom, duhovnom. U praksi, pitanje sporazumne podele zajedničke
imovine uglavnom iskrsava kada se radi o supružnicima/vanbračnim partnerima koji
poseduju imovinu velike vrednosti ili kada se želi izbeći da naplata dugovanog
potraživanja nekog od njih bude realizovana iz zajedničke imovine.
Sudska deoba bračne imovine
Kada nema dogovora među supružnicima/vanbračnim partnerima opodeli
zajedničke imovine, deobu će izvršiti sud. U sudskom postupku je
potrebno utvrditi nekoliko činjenica: šta sve od imovine spada u zajedničku
imovinu, koji su to udeli supružnika u zajedničkoj imovini i na koji način će se
izvršiti deoba zajedničke imovine. Kao što je navedeno, pretpostavlja se da su
udeli supružnika/vanbračnih partnera jednaki, a ova pretpostavka je oboriva, pa
onaj ko smatra da ima veći udeo u zajedničkoj imovini mora u posebnom
parničnom postupku dokazsti veći udeo. Način deobe imovine, kada je sud
u parničnom postupku utvrdio koliki su udeli supružnika, određuje se u
vanparničnom postupku. Kada nije moguće izvrštiti podelu
imovine, jer na primer supružnici poseduju samo stan, pristupa se
prodaji stana, a novac od prodaje se deli u onoj srazmeri koju je sud utvrdio
kada je određivao procentualni udeo supružnika. Sa druge strane, može se
utvrditi da su supružnici suvlasnici tog stana sa udelima koje je sud odredio. U
svakom slučaju, proći kroz fazu sudske deobe zajedničke imovine nije lako, a
obično do ovoga dolazi nakon razvoda braka, kada najčešće iskrsavaju problemi
oko podele imovine.