Svi volimo da dobijamo poklone. Međutim, iz iskustva advokata pravne
zavrzlame koje mogu
nastati povodom ugovora o poklonu su brojne. Cilj ovog članka je da se
rasvetle dileme koje su najčešće kada je ovaj pravni posao u pitanju. Poklanjati
se mogu različite stvari, male ili veće vrednosti,
nepokretnosti, novčani iznosi itd. U suštini, nema prepreke da
ono što je nečija svojina bude predmet ugovora o poklonu.
Poklon se sa pravnog aspekta gledano može definisati kao izjava volje kojom se
povećava imovina drugog lica bez naknade. To je dobročin pravni posao jer kod
njega dolazi do odsustva razmene materijalnih dobara. Ovim ugovorom se
poklonodavac obavezuje da prenese ili prenosi u svojinu poklonoprimca
poklon.
Zakon o ugovoru o poklonu
Ugovor o poklonu nije regulisan odredbama
Zakona o obligacionim oidnosima, već pravilima Srpskog građanskog
zakonika iz 1844. godine. Primenjuju se samo pravila o ugovoru o poklonu
iz Srpskog građanskog zakonika, a ne taj Zakonik. Izvor prava koji
upućuje na ovaj Zakonik su odredbe Zakona o nevažnosti pravnih propisa donetih
pre 6. aprila 1941. i za vreme neprijateljske okupacije. Ipak, na ugovor
o poklonu se mogu primenjivati i odredbe Zakona o obligacionim odnosima koje
regulišu opšta pitanja ugovornog prava.
Poklanjati se mogu nepokretne, pokretne stvari, kao i prava koja poklonodavac
ima, poput
imovinskih prava autora, na primer. Mogu se poklanjati i buduće
stvari, na primer sav rod useva pšenice koji neko ima u određenom
vremenoskom periodu. Moguće je poklanjati i potraživanja koja poklonodavac ima
prema nekom trećem licu, ili se može oprostit dug koji poklonoprimac ima prema
poklonodavcu. Ne mogu se poklanjati, sa druge strane, sva ona prava koja su
vezana za ličnost poput moralnih autorskih prava, prava na nasledstvo itd.
Ništav je svaki ugovor o poklonu kada je predmet istog nemoguć,
nedopušten odnosno protivan prinudnim propisima, javnom poretku, dobrim
običajuma ili kada je neodređen ili neodrediv.
Ukoliko želite da učinite poklon nekome, možete angažovati
Advokatsku
kancelariju Branislava Krnić da to učini za Vas.
Poklanjati se mogu nepokretne, pokretne stvari, kao i prava koja poklonodavac
ima, Advokat Beograd.
U
Srpskom građanskom zakoniku je rečeno da ugovor o poklonu nastaje na osnovu
saglasnosti volja poklonodavca i poklonoprimca. Saglasnost volja se
odnosi na činjenicu da je reč o besteretnom davanju i o tome šta je predmet
poklona. Dakle, bez pristanka poslonoprimca nema ugovora o poklonu. Na
osnovu ugovora o poklonu za poklonodavca nastaje obaveza, a za poklonoprimca
potraživanje. Neophodno je da davanje poklonodavca bude slobodno i
dobrovoljno. Dobrovoljnost ili namera darivanja će postojati onda kada je namera
poklonodavca takva da on želi da bez ikakve naknade drugome učini poklon. Traži
se da poklonodavac ima svest i nameru da umanji svoju imovinu u korist drugoga
bez naknade.
Ugovor o poklonu se odlikuje neopozivošću, osim određenih zakonom
propisanih slučajeva. Eventualno unošenje u ugovor odredbe da je
dozvoljen jednostrani opoziv poklona bi moglo dovesti do brojnih zloupotreba i
ucena poklonoprimca od strane poklonodavca. Stoga, mislimo da bi ovakva odredba
trebala biti bez pravnog dejstva.
Mogućnost jednostranog opoziva postoji i strogo je limitirana razlozima
koji su navedeni u zakonu i to su situacije kada poklonodavac dođe u loše
materijalno stanje tako da nema dovoljno sredstava za život i situacija kada
poklonoprimac pokaže neblagodarnost poklonodavcu.
Da bi bio zaključen ugovor o poklonu traži se postojanje sposobnosti
ugovoranja odnosno poslovna sposobnost ugovornih strana.
Pisani ugovor o poklonu stvara obavezu za poklonodavca da poklon
preda poklonoprimcu. Ipak, često se daruje neko bez sačinjavanja ugovora o
poklonu, kao pisanog akta. Tada, predaja poklona, predstavlja
realizaciju ovog usmenog ugovora. Naravno, ugovor o poklonu se obavezno
sačinjava u pisanoj formi kada se poklanjaju nepokretnosti. Takav ugovor o
poklonu nepokretnosti mora biti solemnizovan kod javnog beležnika.
Ugovor o poklonima sa nalogom ili teretom
Postoje i pokloni sa nalogom ili teretom gde poklonodavac zadržava za sebe
neko pravo ili pak, nalaže poklonoprimcu da drugome nešto učini. Karakteristika
dobročinosti kod ugovora o poklonu sa teretom ili nalogom ne pada u vodu jer
i dalje postoji namera darivanja poklonoprimca. Jedino taj teret
ili nalog ne sme biti naknada za primljeni poklon. U protivnom, nije reč o
dobročinom ugovoru, već o teretnom. Da li je takav ugovor teretni ili nije,
ocenjivaće sudija u svakom konkretnom slučaju. Da bi ugovor ostao
dobročin neophodno je da taj teret ili nalog bude znatno manje vrednosti
nego poklon. Smisao ovakvog određenja ugovora o poklonu, kao
teretnog ili besteretnog, se odražava na planu odgovornosti poklonodavca za
pravne i materijalne nedostatke stvari jer u slučaju teretnog ugovora
poklonodavac odgovara za mane stvari.
Što se tiče nedostataka stvari koje su poklonjene, poklonodavac neće odgovarati
za njih. Drugačije stvari stoje kada je predmet ugovora o poklonu
određena suma novca jer tada, ako dođe do zakašnjenja ispunjenja
ugovora, duguje se i
zakonska zatezna kamata. Ipak, poklonoprimac, uvek može da
oprosti kamatu poklonodavcu i da mu tako učini poklon.
Da bi ugovor ostao dobročin neophodno je da taj teret ili nalog bude znatno
manje vrednosti nego poklon, Advokatska kancelarija.
Informišite se o nužnom delu sa Advokatom Branislavom Krnić.
Kada je u pitanju nasledno pravo, nasledniku se učinjeni poklon
uračunava u njegov nasledni deo, sa izuzetkom poklona male vrednosti i onih koji
su uobičajeni. U nasledni deo se ne uračunava ono što je utrošeno na
izdržavanje i obavezno školovanje naslednika. Moguće je vraćanje poklona zbog
povrede prava na nužni deo. Nužni deo je povređen kada je vrednost
ostaviočevih zaveštajnih raspolaganja i poklona učinjenih nužnom nasledniku ili
licu umesto koga ovaj dolazi na nasleđe manja od vrednosti naslednikovog nužnog dela. Kada
je nužni deo povređen vraćaju se učinjeni pokloni. Pokloni će
se vraćati obrnutom redu kako su nastajali. Dakle, prvo se vraćaju pokloni koji
su poslednji učinjenu i onda unazad kako su činjeni. Ukoliko su neki
pokloni učinjeni istovremeno, vratiće se srazmerno.
Pri procenjivanju poklona ceni se vrednost poklonjene stvari u trenutku
utvrđivanja vrednosti zaostavštine, ali prema njenom stanju u vreme kad je
poklonjena. Vraćanje poklona se može po zakonu zahtevati u roku od tri
godine od smrti ostavioca i to mogu zahtevati samo nužni naslednici ili ako oni
umru pre isteka roka za postavljanje zahteva, njihovi naslednici u roku od šest
meseci od smrti nužnog naslednika. Zakon
o nasleđivanju jasno kaže da je poklon svako odricanje od prava, pa i
odricanje od prava na nasleđe u korist nekog drugog naslednika, a isto tako,
poklonom se prema ovom zakonu smatra i otpuštanje duga, sve ono što je
ostavilac za života dao nasledniku na ime naslednog dela ili radi osnivanja i
proširenja domaćinstva ili obavljanja zanimanja, kao i svako drugo besteretno
raspolaganje. Ustupanje naslednog dela drugom nasledniku predstavlja
ponudu za zaključenje ugovora o poklonu. Ne može se poklanjati
buduće nasledstvo koje je izvesno da će neko naslediti.
Oporezivanje poklona
Sticanje svojina putem poklona podleže oporezivanju.
Zakon o porezu na imovinu kaže da se porez na poklon duguje kada je predmet
ugovora o poklonu: gotov novac, štedni ulog, depozit u banci,
novčano potraživanje, pravo intelektualne svojine, pravo svojine na vozilu,
plovilu, odnosno vazduhoplovu i drugim pokretnim stvarima. Ono što je po
zakonu izuzeto od oporezivanja su udeli u pravnom licu, odnosno hartije od
vrednosti, mopedi, motokultivatori, traktori, radne mašine, državni
vazduhoplovi. odnosno vazduhoplovi bez sopstvenog pogona, novac, prava, odnosno
stvari koje poklonoprimac primi od istog lica na poklon u vrednosti do 100.000
dinara u jednoj kalendarskoj godini.
Vaša pitanja o ugovoru o poklonu možete poslati
Advokatu
putem Live chat-a.
Informišite se o visini poreza na poklon, Advokatska
kancelarija.
Poreskim obveznikom se smatra lice koje primi na poklon ono što podleže
oporezivanju po zakonu. Poklonodavac jemči supsijdijarno da će biti plaćen
porez, a moguće je i da se sam obaveže ugovorom da će platiti dati porez i u tom
slučaju se on smatra solidarnim jemcem. Osnovicom poreza na poklon se smatra
tržišna vrednost poklonjene imovine, na dan nastanka poreske obaveze, a
to je dan zaključenja ugovora o poklonu ili kada je reč o usmenom ugovoru o
poklonu, dan prijema pokona ili dan saznanja poreskih organa za učinjeni
poklon kada nije prijavljen ugovor po zakonu nadležnim poreskim
organima. Stopa poreza je sledeća: 2,5% za poklonoprimaca koji nije
u srodstvu sa poklonodavcem, 1,5% za poreske obveznike koji se sa poklonodavcem
nalaze u drugom naslednom redu po zakonskom nasleđivanju (roditelji, braća,
sestre).
Porez na poklon neće plaćati poklonoprimac prvog naslednog reda, bračni
drug poklonoprimaca i deca. Poklon učinjen roditeljima nije oslobođen
plaćanja ovog poreza. Oslobođena je plaćanja ovog poreza i imovina koja je
poklonjena poklonoprimcu drugog naslednog reda kada ta imovina služi za
obavljanje poljoprivredne delatnosti ili ako je poklonoprimac živeo sa
poklonodavcem najmanje godinu dana pre prijema poklona itd. Obveznik poreza
dužan je da podnese poresku prijavu u roku od 30 dana od dana nastanka ove
poreske obaveze. Ovaj porez dospeva u roku od 15 dana od dana
dostavljanja poreskog rešenja. Sve to bace novo svetlo na početnu tezu da je
poklon besplatan pravni posao.
Poništaj ugovora o poklonu
Opoziv poklona je moguć, a razlozi su strogo limitirani i to su sledeći
slučajevi:
za slučaj grupe nezahvalnosti, neblagodarnosti izražene prema
poklonodavcu ili njemu bliskom licu;
Sud će ceniti sve okolnosti slučaja da bi utvrdio ima li takve neblagodarnosti
koja bi mogla da dovede do opoziva poklona. Krivična presuda u kojoj je
utvrđeno krivično delo poklonoprimca prema poklonodavcu je primer kada sud
može doneti odluku da je neophodan
opoziv poklona. Ipak, krivično delo nije jednini razlog za opoziv.
Dovoljno je da postoji i neko moralno ogrešenje poklonoprimaca o
poklonodavca. Sve to će sud ceniti prema okolnostima konkretnog slučaja.
Tako bi uvredljive reči, povređena dužnost pomaganja, kao što je dužnost dece -
poklonoprimaca da pomažu ostarilim roditeljima - poklonodavcima itd., mogle
predstavljati razlog za opoziv poklona u smislu neblagodarnosti. Moguće je da
poklonodavac oprosti neblagodarnost poklonoprimcu.
Osiromašenje poklonodavca je još jedan slučaj;
Potrebno je da se radi o znatnom osiromašenju i to trajne prirode, tako da
poklonodavac ne može da zadovolji osnovne životne potrebe. Prilikom
ocenjivanja osiromašenja poklonodavca sud će uzeti u obzir da li je ovo stanje
privremeno, odnosno da li ima izgleda da se skorije imovinsko stanje
poklonodavca popravi.
Prema Porodičnom zakonu, moguć je i opoziv poklona nakon razvoda braka učinjenih
za vreme trajanja braka i to samo ako je vrednost poklona nesrazmerno velika u
odnosu na zajedničku imovinu bivših suprižnika.
Ukoliko želite da se informišete više o poništaju ugovora o poklonu, možete
pozovati našu Advokatsku kancelariju.
Možete opozvati učinjeni poklon, Advokat u Beogradu Branislava
Krnić.
Da bi se poklon opozvao mora se podneti tužba i u parničnom postupku zahtevati
opoziv. Zabranjeno je opozivanje uobičajneih poklona, poklona učinjenih u
dobrotvorne svrhe i nagradnih poklona. Poklon učinjen u dobrotvorne
svrhe je posebna vrsta ugovora o poklonu jer se odlikuje jednom
novom komponentom, a to je da on ima određeni cilj - želju da se učini neko
dobro drugome. Stoga, ako je taj cilj izvršen, poklon u opštekorisne ili
dobrotvorne svrhe ne može se opozvati zbog nezahvalnosti poklonoprimca ili
osiromašenja poklonodavca. Takvo je gledište sudske prakse na ovu vrstu
poklona.
Ukoliko sud donese odluku u kojoj se nalaže poklonoprimcu vraćanje poklona, ovaj
ga vraća u stanju u kojem se trenutno nalazi i ne plaća ništa ako je u
međuvremenu došlo do pogoršanja stanja poklonjene stvari. Kada je
poklonoprimac nakon zaključenja ugovora o poklonu otuđio predmet
poklonateretnim pravnim poslom i uz naknadu (npr. kupoprodajnim
ugovorom), poklonodavac može zahtevati tu naknadu. Ukoliko je predmet
poklona otuđen ugovorom bez naknade, poklonoprimac više neće imati obavezu da
nešto vrati poklonodavcu. Opoziv poklona nije moguć ako umre poklonoprimac.
Poverilac poklonodavca ima pravo da opozove poklon, kao i lice koje prema kome
poklonodavac ima obavezu izdržavanja, nužni naslednik takođe. Pobijanje
poklona od strane poverilaca je moguće kada je poverilac oštećen jer
poklonodavac nema dovoljno sredstava da isplati dugovano potraživanje i kada je
dato potraživanje dospelo, a dužnik je znao i mogao znati da će učinjenim
poklonom naneti štetu poveriocu. Ne traži se postojanje namere poklonodavca da
ošteti poverioce. Ipak, neoboriva je pretpostavka da je dužnik znao ili morao
znati da će oštetiti poverioce poklanjanjem svoje imovine ili prava. Poklon
može ostati na snazi u onom delu koji prelazi iznos duga poklonodavca prema
poveriocu koji zahteva pobijanje poklona. Jedino je potrebno da je
poklonoprimac živ i da nije dalje otuđio poklon. Ovakava tužba može se podneti u
roku od tri godine od dana kada je preduzeta radnja koja se pobija.
Čest je slučaj u praksi da se zaključuje ugovor o poklonu, a da se na taj
način skriva drugi ugovor među ugovornim stranama. Tada važi taj drugi
ugovor ako su ispunjeni svi propisani uslovi za njegovu punovažnost, a ne
prividni ugovor. Najčešće se u praksi zaključuje prividni ugovor o doživotnom
izdržavanju kojim se prikriva ugovor o poklonu. Često se i
prikriva ugovor o kupoprodaji ugovorom o
poklonu radi izbegavanja poreskih obaveza.