Testament neće proizvoditi pravno dejstvo, odnosno biće rušljiv ukoliko ga je sačinilo lice koje nije imalo zaveštajnu sposobnost, ako je u vreme zaveštanja bilo mana zaveštaočeve volje i ako pri sačinjavanju zaveštanja nisu poštovani oblik i uslovi određeni zakonom.
Ako je zaveštalac sačinio testament, pa tek onda izgubio sposobnost za rasuđivanje, to neće imati uticaja na punovažnost testamenta i on će proizvoditi sva pravna dejstva. Ipak, sud može staviti van snage pojedine odredbe testamenta ili ceo testament ako proceni da su se bitno izmenile prilike koje su bile odlučujuća pobuda za zaveštaoca da sačini takav testament.
Npr. zaveštalac ostavi ženi svog sina vredan porodičan nakit, ali nakon gubitka sposobnosti za rasuđivanje zaveštaoca, ona napusti zaveštaočevog sina i uda se za drugog čoveka. Ovde se posmatra zaveštaočeva hipotetička volja. Da bi sud ovako odlučio neophodno je da zainteresovana lica tužbom zatraže stavljanje testamenta van snage.
Testament bez prave volje zaveštaoca
Rok za tužbu je tri godine od proglašenja testamenta. Kada je testament sačinjen u šali, on ne proizvodi pravna dejstva. Na primer, u želji da zabavi prijatelje neko uzme papir i napiše da svu imovinu ostavlja prvom komšiji i ispod toga se potpiše. Formalno gledano takav testament je punovažan, ali ovde nema namere da se taj testament realizuje.
U situaciji kada zaveštalac sačini testament, ali nema volju da taj testament proizvede pravno dejstvo, već se vodi činjenicom da takav testament nema pravno dejstvo, tada nema govora o punovažnosti. Na primer, kada zaveštalac sačini testament u kome sve ostavlja komšiji koji ga redovno obilazi kako bi ga naveo na to da i dalje dolazi da mu pravi društvo. Ništa ne menja ni saznanje komšije za postojanje testamenta u kojim je on imenovan kao naslednik. Takav testament je svejedno apsolutno ništav, jer nema volje da on bude naslednik.
Kada kod zaveštaoca postoji nedovršeni proces formiranja volje, on neće proizvoditi dejstvo u smislu testamenta. Na primer, kada je preminulo lice neposredno pred smrt izjavilo da će sačiniti testament i svoju imovinu ostaviti tim i tim licima. To nije izjava volje koja je dovršena u smislu naslednog prava i tu ni u ovom slučaju ne postoji testament, čak ni usmeni.
Zašto je forma strogo propisana
Strogo propisane forme testamenta imaju za cilj da se zaštiti volja ostavioca od zloupotreba, da se jasno vidi da je zaveštalac imao nameru da raspolaže svojom imovinom kako je u testamentu odredio, da se nakon smrti ostavioca može lako utvrditi kakvu volju je ostavilac izjavio, da se omogući ostaviocu da poštujući propisanu formu ima svest da će ona proizvesti pravne posledice.
Samo punovažno zaveštanje može da proizvodi pravno dejstvo, odnosno takvo zaveštanje koje je slobodno izražavajući svoju volju, sačinilo zaveštajno sposobno lice u nekom od oblika propisanih zakonom, čija sadržina nije u suprotnosti sa prinudnim propisima, javnim poretkom i dobrim običajima. S toga je dozvoljeno uneti u testament klauzulu da je naslednik dužan da sahrani ostavioca, podigne mu spomenik i izda sva mesna podušja, u prilog tome govori testament poznatog glumca Pavla Vuisića.
Ukoliko ostavilac testamentom raspolaže čitavom svojom imovinom, zaveštajni naslednici postaju dužnici nužnim naslednicima i to srazmerno svojim naslednim delovima.