Advokati su često u situacijama koje se rešavaju institutom iz Zakona o
nasleđivanju koji se zove nužni
nasledni deo. Svi se dobro sećamo kultnog filma ,,Maratonci trče počasni krug” i
scene čitanja
testamenta kada deda Pantelija
celokupnu svoju imovinu ostavlja sebi. U praksi
je nemoguće ostaviti samom sebi, ali su moguće, i veoma česte, neke druge
situacije: na primer ugovor o
poklonu , testament ili legat. Osnovni načini
nasleđivanja u pravnom sistemu Republike Srbije jesu zakonsko i testamentarno
(zaveštajno) nasleđivanje.
U situaciji kada ostavilac iza sebe ostavi punovažan testament ili kada za
života pokloni deo ili celu svoju imovinu nekom drugom, ako po osnovu ugovora o
doživotnom izdržavanju neko stekne imovinu, može se desiti da se takvim
raspolaganjem imovinom povrede imovinska prava naslednika.
Nužni naslednici su zapravo lica koja predstavljaju jedan uži krug zakonskih
naslednika, koji inače zbog bliskosti srodstva sa ostaviocem uživaju posebnu
zakonsku zaštitu. Da bi konkretan naslednik mogao da ostvari pravo na nužni deo
neophodno je da u konkretnom slučaju može da se pojavi kao zakonski naslednik
prema svim pravilima o zakonskom nasleđivanju. Najčešće su u advokatskoj praksi
to roditelji, deca ili supružnik.
Postoje dve vrste nužnih naslednika prema našim pozitivnim propisima:
Nužni naslednici za koje je dovoljno da je povređeno njihovo pravo na nužni
deo da bi se ova pravila primenjivala – deca ostavioca, usvojenici,
supružnik, roditelji ostavioca, usvojilac ostavioca iz potpunog usvojenja.
Njihov nužni deo iznosi ½ zakonskog dela.
Nužni naslednici koji moraju ispuniti dodatne uslove – usvojilac ostavioca
iz nepotpunog usvojenja, braća i sestre, dede i babe, i ostali srodnici.
Dodadtni uslov se tiče sledećeg: trajna nesposobnost za rad i privređivanje
i nemanje nužnih sredstava za život. Njihov nužni deo iznosi
Advokat Beograd će vam odgovoriti na sva pitanja putem Live
chata
Advokatska kancelarija Branislava Krnić
Kada se određuje nužni deo, prvo treba da se odredi koliki je zakonski
nasledni
deo, pa se nužni deo određuje u odnosu na zakonski deo koji određenom nasledniku
pripada. Za potrebe određivanja veličine nužnog dela vrednost zaostavštine
predstavlja celokupna ostaviočeva imovina, sva raspolaganja koja je učinio putem
testamenta, svi pokloni koje je dao zakonskim naslednicima bez obzira na
nasledni red, kao i svi pokloni koje je u poslednjih godinu dana svog života dao
drugim fizičkim licima. Ova vrednost se umanjuje za ostaviočeve dugove, kao i za
troškove procene i popisa imovine.
Na primer, u praksi advokati mogu da se susretnu sa sledećom situacijom: U
advokatsku kancelariju im dolaze
dve žene, istih godina otprilike. Obe su
udate
i žive u inostranstvu. Umro im je otac. One su zakonske naslednice i prema
pravilima o zakonskom nasleđivanju imaju pravo na po ½ celokupne zaostavštine.
Međutim ostavilac je testamentom celokupnu svoju imovinu ostavio svojoj sestri
(koja se nalazi u drugom naslednom redu) i time je povredio pravo svojih ćerki
na nužni deo. Kako nužni deo ćerki ostavioca iznosi ½ zakonskog dela, njihov
nužni deo će iznositi po ¼ celokupne zaostavštine, dok će ostaviočeva sestra po
osnovu testamenta naslediti ½ zaostavštine. Advokat će svojim klijenticama
ponuditi da tuže svoju tetku, odnosno ostaviočevu sestru podnošenjem tužbe za
povredu nužnog dela radi utvrđenja povrede nužnog dela.
Nakon sprovedenog postupka, nužni naslednici ostvaruju svoje pravo ostvaruje
pošto se namire ostaviočevi poverioci, a pre nego što isporukoprimci (legatari)
ostvare svoje pravo. Testamentarni naslednici i legatari predstavljaju dužnike
nužnim naslednicima i oni srazmerno svojim naslednim delovima duguju nužni deo.
Ukoliko njihovi srazmerni delovi nisu dovoljni da se namiri nužni, nužni
naslednik može tražiti i vraćanje poklona kako bi se došlo do pune vrednosti
nužnog dela. Pokloni se vraćaju
obrnutim redosledom od onog kojim su davani tj.
prvo se vraća poklon koji je najkasnije dat, pa ako to i dalje nije dovoljno da
se namire nužni naslednici onaj koji je dat pre toga i sve tako dok se ne steknu
uslovi za namirenje nužnog dela. Ako se desi da je više poklona učinjeno
istovremeno, svi oni se vraćaju srazmerno.
Advokat
Beograd.
Advokatske
kancelarije.
Zakonom o nasleđivanju je predviđeno da ako ostavilac
nije testamentom ništa
odredio nužnim naslednicima se isplaćuje novčana protivvrednost nužnog dela.
Onda se u tužbi naslovljava: nužni deo kao obligaciono pravo.
Na zahtev nužnog naslednika sud može odrediti da mu pripadne određeni deo stvari
i prava iz zaostavštine. Ovaj nužni deo se u tužbi naslovljava kao nužni deo kao
stvarno pravo.Kod nužnong nasleđivanja važi pravil da nužni naslednik ne
odgovara za
ostaviočeve dugove, odn. za pasivu, ali samo do visine nužnog dela. Međutim, ako
bi nužni naslednik primio veći deo nasledstva od onog koji mu pripada po
pravilima o nužnom nasleđivanju, odgovarao bi za dugove za tu razliku koja
prelazi nužni deo.
Rokovi u kojima se može tužbom uz pomoć advokata, advokatske kancelarije ili
službe pravne pomoći zahtevati nužni deo su sledeći:
- Ukoliko se nužni deo isplaćuje kao novčana protivvrednost – rok je 3 godine od
proglašenja zaveštanja, ukoliko je nužni deo povređen zaveštanjem i 3 godine od
ostaviočeve smrti ukoliko je povređen poklonom; i
- Ukoliko se nužni deo daje kao određeni deo stvari i prava iz zaostavštine –
smanjenje zaveštajnih raspolaganja se može tražiti u roku od 3 godine od
proglašenja zaveštanja, a vraćanje poklona u roku od 3 godine od ostaviočeve
smrti.
Redovan put da bi se ostvarilo pravo na nužni nasledni deo je sporazum između
nužnih naslednika sa jedne i testamentarnih naslednika i poklonoprimaca
sa druge
strane kojim se utvrđuje ostvarivanje prava na nužni deo. Međutim, ono što je u
advokatskoj praksi često (jer se radi o porodičnim odnosima koji su neretko
poremećeni) taj sporazum nije moguć iz najraznovrsnijih razloga, nužni
naslednici su dužni da pokrenu posebnu tužbu kako bi ostvarili svoja prava.
Sadržina tužbe se razlikuje u odnosu na to da li je nužni deo po svojoj prirodi
obligaciono ili stvarno pravo.
Ukoliko imate nedoumice možete pozvati
Advokatsku kancelariju i posavetovati se sa nama.
Nužni deo se ne određuje po službenoj dužnosti odn. ex officio, već samo na
zahtev nužnog naslednika. Dakle, ukoliko nužni naslednik takav zahtev ne
postavi, sud neće ništa preduzimati radi zaštite njegovog nužnog dela.
Teret dokazivanja je na tužilačkoj strani, odnosno advokati koji su primili dve
sestre moraju dokazati da one imaju pravo na nužni nasledni deo.
Nužni nasledni deo može da se isključi, a u pravnom
sistemu Republike Srbije
postoje dva ograničenja prava na nužni deo: delimično ili potpuno isključenje
nužnih naslednika i lišenje nužnih naslednika.
U prvoj situaciji, kada imamo delimično ili potpuno isključenje nužnih
naslednika, ostavilac može u formi predviđenoj za punovažno zaveštanje, odn. u
formi testamenta, da isključi jednog ili više nužnih naslednika kada se ispuni
zakonski uslov da se nužni naslednik povredom neke zakonske ili moralne obaveze
teže ogrešio o njega. Najčešće se u praksi advokata i u arhivama njihovih
advokatskih kancelarija nalaze sledeća ponašanja kao razlog isključenja iz prava
na nužni deo: grub i uvredljiv odnos prema ostaviocu, umišljajno činjenje
krivičnog dela prema ostaviocu, njegovom detetu, usvojeniku, supružniku ili
roditelju i odavanje neradu i nepoštenom životu.
Da bi ovakvo isključenje bilo punovažno neophodno je da bude učinjeno u obliku
potrebnom za zaveštanje, tj. u formi testamenta, da je učinjeno na nesumnjiv
način a to znali da treba navesti i uzrok isključenja, kao i da uzrok za
isključenje postoji u trenutku ostaviočeve smrti.
U drugoj situaciji, kada govorimo o lišenju nužnih naslednika, ova situacija se
odnosi isključivo na ostaviočeve potomke, ćerke i sinove ostavioca, koji se
pojavljuju kao nužni naslednici. Ukoliko je neki od ostaviočevih potomaka
rasipnik, ili je prezadužen ostavilac ga može lišiti prava na nužni deo, ali to
onda u toj situaciji čini samo u korist potomkovih potomaka, u korist unuka,
praunuka i drugo.
Kao i u prvoj situaciji, i ovde je neophodno da bude sačinjeno u formi
testamenta kako bi ovakvo lišenje bilo punovažno. Takođe potrebno je i da u
trenutku ostaviočeve smrti lišeni potomak ima maloletno dete ili maloletnog
unuka ukoliko je dete umrlo. Ukoliko je dete ili unuk preminulog deteta
punoletno lišenje će biti punovažno isključivo ukoliko postoji nesposobnost za
privređivanje deteta, odnosno unuka preminulog deteta.
Advokat Beograd je uvek spreman da zastupa vaše interese
Pitanja nam možete poslati
i putem mejla Advokata Beograd.
Kada govorimo o nužnom naslednom delu, mora se pomenuti i ugovor o doživotnom
izdržavanju jer u praksi advokata
se stranke javljaju upravo sa problemima
prouzrokovanim ovim ugovorom. Ugovor o doživotnom izdržavanju je veoma
specifičan i rigorozan ugovor, za koji se zahteva posebna forma, uslovi i drugo
a sve iz razloga što ovaj ugovor onemogućava nužnim naslednicima da se namire iz
imovine koja je posle smrti ostavioca preneta na davaoce izdržavanja. Imovina
koja je obećana ugovorom
o doživotnom izdržavanju ne ulazi kasnije u
zaostavštinu, pa se prema njoj ne može računati ni nužni nasledni deo. Naime,
čl. 203. Zakona o nasleđivanju propisao je pravo zakonskih naslednika primaoca
izdržavanja da zahtevaju od suda da poništi ugovor o doživotnom izdržavanju ako
zbog bolesti ili starosti primaoca izdržavanja ugovor nije predstavljao nikakvu
neizvesnost za davaoca izdržavanja. Zakonski naslednici mogu poništaj
ugovora
zahtevati u roku od jedne godine od dana saznanja za ugovor, a najkasnije u roku
od tri godine od dana smrti primaoca izdržavanja.