Nasilje u porodici je vrlo česta tema danas u advokatskim krugovima.
Svakodnevno se
mogu videti
u štampi naslovne strane sa rečima „monstrum,“ „uhapšen
nasilnik,“ „ubijeno je u Srbiji toliko i toliko žena.“ Ministarstvo
pravde je posebno uključeno u praćenje primene novog zakona koji se bavi
problematikom nasilja u porodici - Zakona o sprečavanju nasilja u
porodici. Ovaj zakon se primenjuje od jula 2017. godine. Naime, odredne
Porodičnog zakona su već regulisale nasilje u porodici i to kroz niz odredaba, a
naravno i Krivični zakonik Republike Srbije prepoznaje
ovo krivično delo kao delo upereno protiv braka i porodice. Postavlja se pitanje
razloga donošenja posebnog zakona. Utvrđeno je da je u Srbiji porodično nasilje
dostiglo svoj vrhunac i da je neophodno preduzetni nešto kako bi se zaštitila
porodica. Utvrđeno je da je samo u 2015. godini bilo 5.256 krivičnih prijava za
delo Nasilje u prodici, kao i da svaka treća osoba trpi neki oblik nasilja u
porodici, ali i da su samo u 2015. godini 135 žrtava bila deca ispod osamnaest
godina.
Zakon o nasilju u porodici
Porodični zakon je propisao da se nasiljem u porodici ima smatrati ponašanje
kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili
spokojstvo drugog člana porodice. Posebno je istaknuto da se prema
Porodičnom zakonu nasiljem u porodici posebno smatra nanošenje ili pokušaj
nanošenja telesne povrede, izazivanje straha pretnjom ubistva ili nanošenja
telesne povrede članu porodice ili njemu bliskom licu, prisiljavanje na
seksualni odnos, navođenje na seksualni odnos ili seksualni odnos sa licem
koje nije navršilo 14. godinu života ili nemoćnim licem, ograničavanje slobode
kretanja ili komuniciranja sa trećim licima, vređanje, kao i svako drugo drsko,
bezobzirno i zlonamerno ponašanje. Porodični zakon, dakle, sveobuhvatno
određuje šta se ima smatrati nasiljem u porodici. To nije samo fizičko ili
seksualno nasilje, već i psihičko, čak i sama pretnja, čak i pretnja ne
licu koje trpi nasilje, već njemu bliskom licu. Nasilje je svako ono ponašanje
koje ugrožava ne samo telo, već i duševno zdravlje i spokojstvo nekog lica. Vrlo
široke formulacije ostavljaju dosta prostora za tumačenje i primenu. Porodični
zakon precizira i to ko su članovi porodice i naglašava da su to supružnici ili
bivši supružnici, deca, roditelji i ostali krvni srodnici, te lica u tazbinskom
ili adoptivnom srodstvu, odnosno lica koja vezuje hraniteljstvo, lica koja
žive ili su živela u istom porodičnom domaćinstvu, vanbračni partneri ili bivši
vanbračni partneri, lica koja su međusobno bila ili su još uvek u emotivnoj ili
seksualnoj vezi, odnosno koja imaju zajedničko dete ili je dete na putu da bude
rođeno, iako nikada nisu živela u istom porodičnom domaćinstvu. Vidimo, vrlo
široko određen krug lica koje mogu biti žrtve porodičnog nasilja. Dakle, nije
reč samo o uobičajenoj porodici koju bi neko mogao imati u glavi kao asociaciju
na reč porodica, već i na licima koja su u emotivnoj vezi nevezano za to da li
su ikada živela zajedno u istom domaćinstvu. Nisu lica određena kroz pol, pa
tako žrtve, kao i učinioci, mogu biti podjedako i žene i muškarci. Određeno
je da protiv člana porodice koji vrši nasilje sud može odrediti jednu ili više
mera zaštite odnasilja u porodici, kojom se privremeno
zabranjuje ili ograničava održavanje ličnih odnosa sa drugim članom porodice.
Sve te mere su sledeće: izdavanje naloga za iseljenje iz porodičnog stana ili
kuće, bez obzira na pravo svojine odnosno
zakupa nepokretnosti, izdavanje naloga za useljenje u porodični stan
ili kuću, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti, zabrana
približavanja članu porodice na određenoj udaljenosti, zabrana pristupa u
prostor oko mesta stanovanja ili mesta rada člana porodice, zabrana
daljeg uznemiravanja člana porodice. Mera zaštite od nasilja u
porodici može trajati najviše godinu dana, a vreme provedeno u
pritvoru, kao i svako lišenje slobode u vezi s krivičnim delom odnosno
prekršajem, uračunava se u vreme trajanja mere zaštite od nasilja u porodici.
Mera zaštite od nasilja u porodici može se produžavati sve dok ne prestanu
razlozi zbog kojih je mera bila određena, a svakako će se okončati kada prestanu
razlozi zbog kojih su bile određene.
Sprečite nasilje u porodici, Advokatska kancelarija Branislava
Krnić
Sa druge strane, Krivični zakonik u članu 194. propisuje da ko primenom
nasilja, pretnjom da će napasti na život ili telo, drskim ili bezobzirnim
ponašanjem ugrožava spokojstvo, telesni integritet ili duševno stanje člana
svoje porodice, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine. Ako je pri
izvršenju dela gore opisanog korišćeno oružje, opasno oruđe ili drugo
sredstvo podobno da telo teško povredi ili zdravlje teško naruši, učinilac
će se kazniti zatvorom od šest meseci do pet godina. Ako je usled ovih
dela nastupila teška telesna povreda ili teško narušavanje zdravlja ili su
učinjena prema maloletnom licu, učinilac će se kazniti zatvorom od dve do deset
godina. Ukoliko je nastupila smrt člana porodice, učinilac će se kazniti
zatvorom od tri do petnaest godina. Na kraju, ko prekrši mere zaštite od nasilja
u porodici koje mu je sud odredio na osnovu zakona kojim se uređuju porodični
odnosi, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine i novčanom kaznom.
Na kraju, neophodno je pomenuti nova rešenja koja donosiZakon o
sprečavanju nasilja u porodici. Kao cilj ovog zakona određeno je
sledeće: da na opšti i jedinstven način uredi organizaciju i postupanje državnih
organa i ustanova i time omogući delotvorno sprečavanje nasilja u porodici i
hitnu, blagovremenu i delotvornu zaštitu i podršku žrtvama nasilja u porodici.
Ovaj zakon nastoji da utvrdi mehanizme da se prepozna neposredna opasnost od
nastanka nasilja u porodici i da se preduzmu mere radi sprečavanja
istog. I ovaj zakon definiše nasilje u porodici i to kao akt fizičkog,
seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja učinioca prema licu sa kojim se
učinilac nalazi u sadašnjem ili ranijem bračnom ili vanbračnom ili
partnerskom odnosu ili prema licu sa kojim je krvni srodnik u pravoj liniji,
a u pobočnoj liniji do drugog stepena ili sa kojim je srodnik po tazbini do
drugog stepena ili kome je usvojitelj, usvojenik,hranjenik ili
hranitelj ili prema drugom licu sa kojim živi ili je živeo u zajedničkom
domaćinstvu. U cilju sprečavanja nasilja u porodici pomenutim zakonom
predviđena je nadležnost mnogih organa i ustanova, kao i njihova međusobna
saradnja. Policijski službenik pri proceni rizika naročito će voditi računa o
tome da li je mogući učinilac ranije ili neposredno pre procene rizika učinio
nasilje u porodici i da li je spreman da ga ponovi, da li je pretio
ubistvom ili samoubistvom, poseduje li oružje, da li je mentalno bolestan ili
zloupotrebljava psihoaktivne supstance, da li postoji sukob oko starateljstva
nad detetom ili oko načina održavanja ličnih odnosa deteta i roditelja koji je mogući
učinilac, da li je mogućem učiniocu izrečena hitna mera ili određena mera
zaštite od nasilja u porodici, da li žrtva doživljava strah i kako ona
procenjuje rizik od nasilja. Ako posle procene rizika ustanovi neposrednu
opasnost od nasilja u porodici, nadležni policijski službenik donosi naređenje
kojim izriče hitnu meru učiniocu koji je doveden u nadležnu
organizacionu jedinicu policije, a hitne mere su: mera privremenog
udaljenja učinioca iz stana i mera privremene zabrane učiniocu da kontaktira
žrtvu nasilja i prilazi joj. Propisano je da mogu biti izrečene obe
mere. Naređenje se uručuje licu kome je hitna mera izrečena. Ako ono
odbije prijem naređenja, nadležni policijski službenik sastavlja o tome belešku,
čime se smatra da je naređenje uručeno. Nadležni policijski službenik dostavlja
naređenje, odmah posle njegovog uručenja, osnovnom javnom tužiocu na čijem
području se nalazi prebivalište, odnosno boravište žrtve, centru za socijalni
rad i grupi za koordinaciju i saradnju, a žrtva nasilja pismeno se obaveštava o
vrsti hitne mere koja je izrečena. Javni tužilac može da ustanovi neposrednu
opasnost da se dogodi nasilje u porodici i onda je dužan da sudu podnese predlog
da se hitna mera produži, u roku od 24 časa od časa uručenja naređenja licu kome
je izrečena hitna mera. Sud produžava hitnu meru ako posle vrednovanja procene
rizika nadležnog policijskog službenika, vrednovanja procene rizika koje je
učinio osnovni javni tužilac, ocene priloženih dokaza i tvrdnji iz predloga
osnovnog javnog tužioca i ocene izjašnjenja lica kome je hitna mera izrečena,
ustanovi neposrednu opasnost od nasilja u porodici, inače odbija predlog kao
neosnovan. Rešenje o predlogu donosi se bez održavanja ročišta, u roku od 24
časa od prijema predloga da se hitna mera produži. Žalba na ovo rešenje
suda neće odložiti izvršenje istog. Hitna mera koju izriče nadležni policijski
službenik traje 48 časova od uručenja naređenja, a sud može hitnu meru produžiti
za još 30 dana. Ukoliko bude produžena hitna mera privremenog udaljenja učinioca
iz stana, dopušteno je da to lice može i to u pratnji policijskih službenika
uzeti iz stana neophodne lične stvari. Zakon predviđa posebnu obuku lica koji će
ga sprovoditi, kao i osnovanje posebnog tela tzv. saveta koji će pratiti primenu
istog. Ukratko, to je ono što ovaj zakon propisuje.
Ne trpite nasilje u porodici, svako nasilje u porodici odmah prijavite, u toj
situaciji možete se obratiti
Advokatu Beograd za pravnu
pomoć.
Kada primetite da neko drugi trpi nasilje u porodici nemojte da ćutite,
Advokatska kancelarija Branislava Krnić.
Kako zaustaviti nasilje u porodici?
Kao što se vidi iz priloženog brojni su zakonski propisi koji se odnose nanasilje u porodici i koji utvrđuju različite mere za sprečavanje istog.
Ipak, nasilje je sve više prisutno i čini se da je ono deo naše svakodnevnice.
Svako od nas zna barem jednu osobu koja je trpela nasilje u porodici. Dakle,
problem nije u nedostatku zakonske regulative. Problem može biti u
primeni iste! Nema sumnje da bi se i u prošlosti utvrdilo postojanje nasilja u
pordici. Često su mediji ti koji stvaraju paniku u ljudima i osećaj sveprisutnog
nasilja u porodici. Da bi se nasilje istinski iskorenilo potrebno je da se
suočimo sa jednom realnošću, a to je da je nasilje u porodici oduvek
postojalo iako su odavno doneti zakoni koji su ga zabranjivali. Sasvim
je drugo to što se ovako javno i bombastično nije pisalo o nasilju u porodici.
Danas je nasilje način da mediji prodaju svoje novine, da privuku čitaoce i
publiku. Pomenuli bismo i skorašnji vrlo propraćeni događaj: poznata prevačica
je pretrpela nasilje od svog supruga i mediji su danima i danima pisali tekstove
- „čudovište,“ „brutalno pretučena,“ „interviju sa
ocem pretučene pevačice,“ „interviju sa nasilnikom“ itd...
Toliko i toliko naslova koje su svakodnevno ulazile u glavu stanovnika Srbije.
Postavlja se pitanje da li i jedan zakon (možda ne bi bio loš neki koji bi
uredio kako sme da izgleda jedna naslovna strana novina) može da
iskoreninasilje u pordici. Odgovor je jasna kao dan. Ne!!!
Može da doprinese da isto bude smanjeno u određenoj meri. U kojoj meri, pokazaće
vreme, jer su sve oči javnosti i sve nade uperene u ovaj novi i toliko
reklamirani zakon. Ministarstvo pravde na
svom sajtu vrlo često ažurira podatke koje iznosi u svetlu neverovatnog
uspeha ovog zakona. Ako se nastavi ovim tempom, uskoro ćemo imati idealno
društvo, ostvarenu utopiju, raj na zemlji... Da li je tako?
Šta je to onda što može da utiče na smanjenje stope nasilja u porodici
(izbor reči je nameran - smanjenje, a ne iskorenjivanje). To bi moglo da bude
propagiranje pordice i pordičnih vrednosti. Menjanje svesti društva u smislu
kolika je važnost stabilne i čvrste porodice, nasuprot neprekidnom propagiranju
stila života po sopstvenoj meri, bez kompromisa sa bližnjima itd. Naravno,
veliku uticaj na raširenost ovog oblika nasilja ima i siromaštvo i sve niži
životni standard, kao i odsustvo osnovnih moralnih vrednosti. Isto tako,
potrebno je uočiti da postoje određene situacije kada npr. među supružnicima
može nastati sukob koji može rezultirati nasiljem jednokratne prirode npr.
šamarom ili grubim vređenjem, pretnjama itd. Pokretanje čitavog mehanizma
pravosuđa i određivanja mera kojima se nasilnik iseljava iz porodičnog doma
će uglavnom predstvljati kraj za postojanje te porodice. Dovešće do razvoda braka i nenadoknadive
štete, u smislu zauvek narušenih dobrih odnosa supružnika. Možda bi u takvim
momentima trebalo imati delotvorne mehanizme i savetovalištva koja bi nastojale
da učvrste porodične odnose, da pomognu supružnicima da reše nastale probleme.
Iskreno, zar i jedan životu u zajednici može da prođe bez nesaglasnosti i
razmirica. Da li svaka razmirica mora da dovede do kraha porodičnog
života!?
To je jedan aspekt nasilja u porodici. Međutim, postoji i nešto
sasvim drugo, postoje zaista ozbiljne pretnje po nečije telo, duševno zdravlje i
spokojstvo. Nije retko da se postavlja pitanje: „ Pa gde je bila ta
policija da spreči da dodje do takvih fatalnih posledica?“ Da li je
neophodno sačekati nečiju smrt, pa da se onda reaguje i da se nasilnik kažnjava.
U praksi je bilo slučajeva da je nasilnik policajac ili lice na uticajnom
položaju ili radnom mestu. šta onda? Neophnoda je velika mudrost da se neko
iščupa iz takve, na prvi pogled bezizlazne situacije. Na kraju, potrebno je
uočiti još jedan veliki društveni problem. To je problem lošeg položaja žena
koje žive u seoskim područjima. Često žene na selu godinama trpe nasilje
u porodici
. Često takve žene nemaju nikavu podršku pordice, nemaju lična primanja,
već u domaćinstvu supružnika rade preko svake mere, bez ikakvih prava. Takva
ekonomska zavisnost, neobrazovanost i verovatno želja da žena koja „nema
gde“ ostane uz svoju decu dovodi do toga da jedna seljanka godinama trpi
nasilje strašnih razmera. Da li komšije znaju za to? O da, znaju. A zašto ćute?
Dobro pitanje. Intetesantan je sledeći primer. Jedna žena je napustila svog
supruga koji ju je ponižavao i zostvaljao duži vremenski period. Na pitanje
bližnjih zašto ne ostane u braku sa njim radi dece, ona je odgovorila: „Radi
dece se i razvodim. Ne želim da ona misle da je to nešto što je u redu da čine
ili trpe u životu.“
Advokat
Beograd Vam stoji na raspolaganju radi
pružanja pravne pomoći kod svakog oblika nasilja u porodici.
Ne dozvolite nasilje u porodici, Advokat Beograd
Kaznenoj politici sudova se često
prebacije blagost. Podaci kažu da sudovi uglavnom izriču uslovne osude
učiniocima nasilja ili kraće kazne zatvora. Problem se dodatno
produbljuje ako se uoči stav društva prema žrtvi. Naime, često se čuje: „Sama
je kriva,“ itd. To je faktor koji u patrijahalnom društvu otežava
smanjenje stope porodičnog nasilja. Isto tako, etiketa žrtve, večito „zalepljena“
na licu koje je trpelo nasilje u porodici, obeshrabruje tu osobu da nastavi sa
normalni životom, a i ona lica koja trpe nasilje da nešto preduzmu povodom toga
jer su doboko svesve teškog i trnovitog puta koji moraju da pređu da bi se savim
oslobodile od nasilnika. U svakom slučaju, niko nikada i ni pod kojim uslovima
ne treba sebi da dozvoli da trpi porodično nasilje. šta da ona čini? Da se bori!
Da se bori protiv toga da ostane žrtva, da postane pobednik.