Advokat Beograd cover slika

Advokat Beograd Branislava Krnic logo Nasilje u porodici Advokat Beograd

Nasilje u porodici


 

Nasilje u porodici je vrlo česta tema danas u advokatskim krugovima. Svakodnevno se mogu videti u štampi naslovne strane sa rečima „monstrum,“ „uhapšen nasilnik,“ „ubijeno je u Srbiji toliko i toliko žena.“ Ministarstvo pravde je posebno uključeno u praćenje primene novog zakona koji se bavi problematikom nasilja u porodici - Zakona o sprečavanju nasilja u porodici. Ovaj zakon se primenjuje od jula 2017. godine. Naime, odredne Porodičnog zakona su već regulisale nasilje u porodici i to kroz niz odredaba, a naravno i Krivični zakonik Republike Srbije prepoznaje ovo krivično delo kao delo upereno protiv braka i porodice. Postavlja se pitanje razloga donošenja posebnog zakona. Utvrđeno je da je u Srbiji porodično nasilje dostiglo svoj vrhunac i da je neophodno preduzetni nešto kako bi se zaštitila porodica. Utvrđeno je da je samo u 2015. godini bilo 5.256 krivičnih prijava za delo Nasilje u prodici, kao i da svaka treća osoba trpi neki oblik nasilja u porodici, ali i da su samo u 2015. godini 135 žrtava bila deca ispod osamnaest godina.

Zakon o nasilju u porodici

Porodični zakon je propisao da se nasiljem u porodici ima smatrati ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo drugog člana porodice. Posebno je istaknuto da se prema Porodičnom zakonu nasiljem u porodici posebno smatra nanošenje ili pokušaj nanošenja telesne povrede, izazivanje straha pretnjom ubistva ili nanošenja telesne povrede članu porodice ili njemu bliskom licu, prisiljavanje na seksualni odnos,  navođenje na seksualni odnos ili seksualni odnos sa licem koje nije navršilo 14. godinu života ili nemoćnim licem, ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja sa trećim licima, vređanje, kao i svako drugo drsko, bezobzirno i zlonamerno ponašanje. Porodični zakon, dakle, sveobuhvatno određuje šta se ima smatrati nasiljem u porodici. To nije samo fizičko ili seksualno nasilje, već i psihičko, čak i sama pretnja, čak i pretnja ne licu koje trpi nasilje, već njemu bliskom licu. Nasilje je svako ono ponašanje koje ugrožava ne samo telo, već i duševno zdravlje i spokojstvo nekog lica. Vrlo široke formulacije ostavljaju dosta prostora za tumačenje i primenu. Porodični zakon precizira i to ko su članovi porodice i naglašava da su to supružnici ili bivši supružnici, deca, roditelji i ostali krvni srodnici, te lica u tazbinskom ili adoptivnom srodstvu, odnosno lica koja vezuje hraniteljstvo,  lica koja žive ili su živela u istom porodičnom domaćinstvu, vanbračni partneri ili bivši vanbračni partneri, lica koja su međusobno bila ili su još uvek u emotivnoj ili seksualnoj vezi, odnosno koja imaju zajedničko dete ili je dete na putu da bude rođeno, iako nikada nisu živela u istom porodičnom domaćinstvu. Vidimo, vrlo široko određen krug lica koje mogu biti žrtve porodičnog nasilja. Dakle, nije reč samo o uobičajenoj porodici koju bi neko mogao imati u glavi kao asociaciju na reč porodica, već i na licima koja su u emotivnoj vezi nevezano za to da li su ikada živela zajedno u istom domaćinstvu. Nisu lica određena kroz pol, pa tako žrtve, kao i učinioci, mogu biti podjedako i žene i muškarci. Određeno je da protiv člana porodice koji vrši nasilje sud može odrediti jednu ili više mera zaštite od nasilja u porodici, kojom se privremeno zabranjuje ili ograničava održavanje ličnih odnosa sa drugim članom porodice. Sve te mere su sledeće: izdavanje naloga za iseljenje iz porodičnog stana ili kuće, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti, izdavanje naloga za useljenje u porodični stan ili kuću, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti, zabrana približavanja članu porodice na određenoj udaljenosti, zabrana pristupa u prostor oko mesta stanovanja ili mesta rada člana porodice,  zabrana daljeg uznemiravanja člana porodice. Mera zaštite od nasilja u porodici može trajati najviše godinu dana, a vreme provedeno u pritvoru, kao i svako lišenje slobode u vezi s krivičnim delom odnosno prekršajem, uračunava se u vreme trajanja mere zaštite od nasilja u porodici. Mera zaštite od nasilja u porodici može se produžavati sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je mera bila određena, a svakako će se okončati kada prestanu razlozi zbog kojih su bile određene.

Sprečite nasilje u porodici, Advokatska kancelarija Branislava Krnić

prijaviti naslje u porodici

Pozovite Advokatsku kancelariju i prijavite nasilje u porodici

Sa druge strane, Krivični zakonik u članu 194. propisuje da ko primenom nasilja, pretnjom da će napasti na život ili telo, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava spokojstvo, telesni integritet ili duševno stanje člana svoje porodice, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine. Ako je pri izvršenju dela  gore opisanog korišćeno oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo podobno da telo teško povredi ili zdravlje teško naruši, učinilac će se kazniti zatvorom od šest meseci do pet godina. Ako je usled ovih dela nastupila teška telesna povreda ili teško narušavanje zdravlja ili su učinjena prema maloletnom licu, učinilac će se kazniti zatvorom od dve do deset godina. Ukoliko je nastupila smrt člana porodice, učinilac će se kazniti zatvorom od tri do petnaest godina. Na kraju, ko prekrši mere zaštite od nasilja u porodici koje mu je sud odredio na osnovu zakona kojim se uređuju porodični odnosi, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine i novčanom kaznom.

Na kraju, neophodno je pomenuti nova rešenja koja donosi Zakon o sprečavanju nasilja u porodici. Kao cilj ovog zakona određeno je sledeće: da na opšti i jedinstven način uredi organizaciju i postupanje državnih organa i ustanova i time omogući delotvorno sprečavanje nasilja u porodici i hitnu, blagovremenu i delotvornu zaštitu i podršku žrtvama nasilja u porodici. Ovaj zakon nastoji da utvrdi mehanizme da se prepozna neposredna opasnost od nastanka nasilja u porodici i da se preduzmu mere radi sprečavanja istog. I ovaj zakon definiše nasilje u porodici i to kao akt fizičkog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja učinioca prema licu sa kojim se učinilac nalazi u sadašnjem ili ranijem bračnom ili vanbračnom ili partnerskom odnosu ili prema licu sa kojim je krvni srodnik u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do drugog stepena ili sa kojim je srodnik po tazbini do drugog stepena ili kome je usvojitelj, usvojenik, hranjenik ili hranitelj ili prema drugom licu sa kojim živi ili je živeo u zajedničkom domaćinstvu. U cilju sprečavanja nasilja u porodici pomenutim zakonom predviđena je nadležnost mnogih organa i ustanova, kao i njihova međusobna saradnja. Policijski službenik pri proceni rizika naročito će voditi računa o tome da li je mogući učinilac ranije ili neposredno pre procene rizika učinio nasilje u porodici i da li je spreman da ga ponovi, da li je pretio ubistvom ili samoubistvom, poseduje li oružje, da li je mentalno bolestan ili zloupotrebljava psihoaktivne supstance, da li postoji sukob oko starateljstva nad detetom ili oko načina održavanja ličnih odnosa deteta i roditelja koji je mogući učinilac, da li je mogućem učiniocu izrečena hitna mera ili određena mera zaštite od nasilja u porodici, da li žrtva doživljava strah i kako ona procenjuje rizik od nasilja. Ako posle procene rizika ustanovi neposrednu opasnost od nasilja u porodici, nadležni policijski službenik donosi naređenje kojim izriče hitnu meru učiniocu koji je doveden u nadležnu organizacionu jedinicu policije, a hitne mere su: mera privremenog udaljenja učinioca iz stana i mera privremene zabrane učiniocu da kontaktira žrtvu nasilja i prilazi joj. Propisano je da mogu biti izrečene obe mere.  Naređenje se uručuje licu kome je hitna mera izrečena. Ako ono odbije prijem naređenja, nadležni policijski službenik sastavlja o tome belešku, čime se smatra da je naređenje uručeno. Nadležni policijski službenik dostavlja naređenje, odmah posle njegovog uručenja, osnovnom javnom tužiocu na čijem području se nalazi prebivalište, odnosno boravište žrtve, centru za socijalni rad i grupi za koordinaciju i saradnju, a žrtva nasilja pismeno se obaveštava o vrsti hitne mere koja je izrečena. Javni tužilac može da ustanovi neposrednu opasnost da se dogodi nasilje u porodici i onda je dužan da sudu podnese predlog da se hitna mera produži, u roku od 24 časa od časa uručenja naređenja licu kome je izrečena hitna mera. Sud produžava hitnu meru ako posle vrednovanja procene rizika nadležnog policijskog službenika, vrednovanja procene rizika koje je učinio osnovni javni tužilac, ocene priloženih dokaza i tvrdnji iz predloga osnovnog javnog tužioca i ocene izjašnjenja lica kome je hitna mera izrečena, ustanovi neposrednu opasnost od nasilja u porodici, inače odbija predlog kao neosnovan. Rešenje o predlogu donosi se bez održavanja ročišta, u roku od 24 časa od prijema predloga da se hitna mera produži. Žalba na ovo rešenje suda neće odložiti izvršenje istog. Hitna mera koju izriče nadležni policijski službenik traje 48 časova od uručenja naređenja, a sud može hitnu meru produžiti za još 30 dana. Ukoliko bude produžena hitna mera privremenog udaljenja učinioca iz stana, dopušteno je da to lice može i to u pratnji policijskih službenika uzeti iz stana neophodne lične stvari. Zakon predviđa posebnu obuku lica koji će ga sprovoditi, kao i osnovanje posebnog tela tzv. saveta koji će pratiti primenu istog. Ukratko, to je ono što ovaj zakon propisuje.

Ne trpite nasilje u porodici, svako nasilje u porodici odmah prijavite, u toj situaciji možete se obratiti Advokatu Beograd za pravnu pomoć.

kaisem tuci dete je naslje u porodici

Kada primetite da neko drugi trpi nasilje u porodici nemojte da ćutite, Advokatska kancelarija Branislava Krnić.


Kako zaustaviti nasilje u porodici?

Kao što se vidi iz priloženog brojni su zakonski propisi koji se odnose na nasilje u porodici i koji utvrđuju različite mere za sprečavanje istog. Ipak, nasilje je sve više prisutno i čini se da je ono deo naše svakodnevnice. Svako od nas zna barem jednu osobu koja je trpela nasilje u porodici. Dakle, problem nije u nedostatku zakonske regulative. Problem može biti u primeni iste! Nema sumnje da bi se i u prošlosti utvrdilo postojanje nasilja u pordici. Često su mediji ti koji stvaraju paniku u ljudima i osećaj sveprisutnog nasilja u porodici. Da bi se nasilje istinski iskorenilo potrebno je da se suočimo sa jednom realnošću, a to je da je nasilje u porodici oduvek postojalo iako su odavno doneti zakoni koji su ga zabranjivali. Sasvim je drugo to što se ovako javno i bombastično nije pisalo o nasilju u porodici. Danas je nasilje način da mediji prodaju svoje novine, da privuku čitaoce i publiku. Pomenuli bismo i skorašnji vrlo propraćeni događaj: poznata prevačica je pretrpela nasilje od svog supruga i mediji su danima i danima pisali tekstove - „čudovište,“ „brutalno pretučena,“ „interviju sa ocem pretučene pevačice,“ „interviju sa nasilnikom“ itd... Toliko i toliko naslova koje su svakodnevno ulazile u glavu stanovnika Srbije. Postavlja se pitanje da li i jedan zakon (možda ne bi bio loš neki koji bi uredio kako sme da izgleda jedna naslovna strana novina) može da iskoreni nasilje u pordici. Odgovor je jasna kao dan. Ne!!! Može da doprinese da isto bude smanjeno u određenoj meri. U kojoj meri, pokazaće vreme, jer su sve oči javnosti i sve nade uperene u ovaj novi i toliko reklamirani zakon. Ministarstvo pravde na svom sajtu vrlo često ažurira podatke koje iznosi u svetlu neverovatnog uspeha ovog zakona. Ako se nastavi ovim tempom, uskoro ćemo imati idealno društvo, ostvarenu utopiju, raj na zemlji... Da li je tako?

Šta je to onda što može da utiče na smanjenje stope nasilja u porodici (izbor reči je nameran - smanjenje, a ne iskorenjivanje). To bi moglo da bude propagiranje pordice i pordičnih vrednosti. Menjanje svesti društva u smislu kolika je važnost stabilne i čvrste porodice, nasuprot neprekidnom propagiranju stila života po sopstvenoj meri, bez kompromisa sa bližnjima itd. Naravno, veliku uticaj na raširenost ovog oblika nasilja ima i siromaštvo i sve niži životni standard, kao i odsustvo osnovnih moralnih vrednosti. Isto tako, potrebno je uočiti da postoje određene situacije kada npr. među supružnicima može nastati sukob koji može rezultirati nasiljem jednokratne prirode npr. šamarom ili grubim vređenjem, pretnjama itd. Pokretanje čitavog mehanizma pravosuđa i određivanja mera kojima se nasilnik iseljava iz porodičnog doma će uglavnom predstvljati kraj za postojanje te porodice. Dovešće do razvoda braka i nenadoknadive štete, u smislu zauvek narušenih dobrih odnosa supružnika. Možda bi u takvim momentima trebalo imati delotvorne mehanizme i savetovalištva koja bi nastojale da učvrste porodične odnose, da pomognu supružnicima da reše nastale probleme. Iskreno, zar i jedan životu u zajednici može da prođe bez nesaglasnosti i razmirica. Da li svaka razmirica mora da dovede do kraha porodičnog života!?

 To je jedan aspekt  nasilja u porodici. Međutim, postoji i nešto sasvim drugo, postoje zaista ozbiljne pretnje po nečije telo, duševno zdravlje i spokojstvo. Nije retko da se postavlja pitanje: „ Pa gde je bila ta policija da spreči da dodje do takvih fatalnih posledica?“ Da li je neophodno sačekati nečiju smrt, pa da se onda reaguje i da se nasilnik kažnjava. U praksi je bilo slučajeva da je nasilnik policajac ili lice na uticajnom položaju ili radnom mestu. šta onda? Neophnoda je velika mudrost da se neko iščupa iz takve, na prvi pogled bezizlazne situacije. Na kraju, potrebno je uočiti još jedan veliki društveni problem. To je problem lošeg položaja žena koje žive u seoskim područjima. Često žene na selu godinama trpe nasilje u porodici . Često takve žene nemaju nikavu podršku pordice, nemaju lična primanja, već u domaćinstvu supružnika rade preko svake mere, bez ikakvih prava. Takva ekonomska zavisnost, neobrazovanost i verovatno želja da žena koja „nema gde“ ostane uz svoju decu dovodi do toga da jedna seljanka godinama trpi nasilje strašnih razmera. Da li komšije znaju za to? O da, znaju. A zašto ćute? Dobro pitanje. Intetesantan je sledeći primer. Jedna žena je napustila svog supruga koji ju je ponižavao i zostvaljao duži vremenski period. Na pitanje bližnjih zašto ne ostane u braku sa njim radi dece, ona je odgovorila: „Radi dece se i razvodim. Ne želim da ona misle da je to nešto što je u redu da čine ili trpe u životu.“

Advokat Beograd Vam stoji na raspolaganju radi pružanja pravne pomoći kod svakog oblika nasilja u porodici.

zaustaviti nasilje u porodici

Ne dozvolite nasilje u porodici, Advokat Beograd

Kaznenoj politici sudova se često prebacije blagost. Podaci kažu da sudovi uglavnom izriču uslovne osude učiniocima nasilja ili kraće kazne zatvora. Problem se dodatno produbljuje ako se uoči stav društva prema žrtvi. Naime, često se čuje: „Sama je kriva,“ itd. To je faktor koji u patrijahalnom društvu otežava smanjenje stope porodičnog nasilja. Isto tako, etiketa žrtve, večito „zalepljena“ na licu koje je trpelo nasilje u porodici, obeshrabruje tu osobu da nastavi sa normalni životom, a i ona lica koja trpe nasilje da nešto preduzmu povodom toga jer su doboko svesve teškog i trnovitog puta koji moraju da pređu da bi se savim oslobodile od nasilnika. U svakom slučaju, niko nikada i ni pod kojim uslovima ne treba sebi da dozvoli da trpi porodično nasilje. šta da ona čini? Da se bori! Da se bori protiv toga da ostane žrtva, da postane pobednik.