Postupak u kojem se raspravlja zaostavština naziva se ostavinski postupak
(ostavinska rasprava). U njemu sud ima zadatak da utvrdi ko su
naslednici, koju imovinu oni nasleđuju i koja
prava im pripadaju iz zaostavštine. Reč je o deklarativnom postupku u
kojem se ide za tim da se jedna neizvesna situacija reši, najbolje uz pomoć
vašeg advokata.
Ostavinski postupak je vanparnični postupak uređen Zakonom o vanparničnom
postupku. On se pokreće po službenoj dužnosti čim sud sazna da je neko lice
umrlo ili proglašeno za umrlo. Mesna nadležnost suda se određuje prema umrlom
licu - ostaviocu, pa se posmatra njegovo prebivalište ili boravište i tako se
zasniva mesna nadležnost suda. Može da se dogodi da ostavilac nema ni
prebivalište, ni boravište na teritoriji Srbije i tada se mesna nadležnost
suda zasniva na onom području gde se nalazi najveći deo zaostavštine
ostavioca.
Ostavinski postupak sudi sudija pojedinac. Sve izjave, osim izjave kojom
se naslednik odriče od svog dela nasledstva, mogu uzimati na zapisnik i sudijski
pomoćnici. Do okončanja ostavinskog postupka može proteći značajno vreme koje bi
moglo da dovede u opasnost zaostavštinu ukoliko je ona sačinjena od kvarljive
robe i sl. ili ukoliko se ona nalazi u „rukama“ nekog ko bi je mogao
ugroziti. Stoga, Zakon
o vanparničnom postupku predviđa mere za obezbeđenje zaostavštine i
privremene mere kojima se obezbeđuju prava naslednika i legatara.
Prva vrsta mera kojima se obezbeđuje zaostavština mogu se odrediti na
predlog ovlašćenih lica ili ih sam sud može odrediti ako oceni da su neophodne i
to tokom celokupnog ostavinskog postupka. Njih može odrediti i javni beležnik,
ali na osnovu odluke suda. Jedini izuzetak je taj da javni beležnik koji je
sačinio smrtovnicu popisuje i procenjuje imovinu ostavioca na zahtev naslednika
i legatara. Takođe, može ih narediti sud na čijem je području ostavilac umro,
kao i sud na čijem se području nalazi imovina ostavioca. Te mere se sastoje
u: popisu i proceni imovine, postavljanju privremenog staraoca zaostavštine
ili odvajanje zaostavštine od imovine naslednika.
Privremene mere se izriču kada su naslednici nepoznati ili se ne zna gde
se oni nalaze ili kada niko od prisutnih naslednika nije sposoban da upravlja
zaostavštinom, niti iko od njih ima zakonskog zastupnika i uvek po službenoj
dužnosti. Privremene mere sastoje u predaji na čuvanje pouzdanom licu,
donošenjem rešenja da se gotov novac, dragocenosti, hartije od vrednosti,
štedne knjižice i druge važne isprave predaju na čuvanje sudu ili javnom
beležniku na čijem području se nalaze, kao i rešenje o pečaćenju
ostaviočevog stana, pojedinih prostorija u stanu ili drugih prostorija koje
pripadaju ostaviocu.
Žalba na rešenje suda kojim se izriču spomenute mere ne zadržava izvršenje
rešenja ukoliko postoji opasnost da se osujeti izvršenje tih mera.
Ukoliko ostavinski postupak nije pokrenut službenim putem, možete se obratiti
Advokatu Beograd da pokrene ostavinski postupak u Vaše ime.
Ukoliko ste sprečeni da lično prisustvujete na ročištu ostavinske rasprave
možete da angažujete Advokatsku kancelariju Branislave Krnić da
u Vaše ime da nasledničku izjavu.
Kada pravo naslednika ili legatara na zaostavštinu bude odloženo usled nekog roka
ili uslova ili nedospelosti vremena ili ograničenja sud će po predlogu
zainteresovanog lica odrediti privremene mere za obezbeđenje zaostavštine po
odredbama Zakona
o izvršenju i obezbeđenju, ukoliko testamentom nije drukčije određeno.
Na primer, kada ostavilac u testamentu ostavi unuki kuću koju će naslediti tak
kada napuni 18 godina ili pod uslovom da završi fakultet ili kada se kuća
izgradi itd. Tada se određuju privremene mere kojima se štiti
zaostavština dok naslednik ili legatar ne dođe u posed iste. Kada sud pribegne
postavljanju privremenog staraoca zaostavštine, on će se potruditi da pribavi
mišljenje o ličnosti staraoca od lica pozvanih na nasleđe. Najčešće je to lice
advokat koji zastupa naslednike.
On se tada smatra strankom po dužnosti.
Postavlja se kada su naslednici nepoznati ili nisu dostupni (npr. nalaze se u
inostranstvu) ili u drugim slučajevima koji opravdavaju pribegavanje
ovoj meri.
Postoji nekoliko etapa ostavinskog postupka:
⁂ pripremanje raspravljanja zaostavštine;
⁂ popis i procena zaostavštine;
⁂postupak ostavinskog suda po prijemu smrtovnice;
⁂ raspravljanje zaostavštine;
⁂ donošenje rešenja o nasleđivanju.
Ostavinski postupak po etapama
Ostavinski postupak je tako propisan da bude efikasan i brz i da naslednicima
bude što pre omogućeno da upravljaju nasleđenim dobrima. Pre svega se utvrđuje
da je ostavilac umro, da li ima imovinu, ako je ima u čemu se ona sastoj i i
koliko vredi, da li je ostavilac sačinio testament, da li ima naslednike, da li
se oni mogu pronaći itd.
Čim neko premine pokreće se ostavinski postupak, matičar upisuje
smrt u matične knjige koje se vode u vezi sa činjenicom smrti. On mora
ostavinskom sudu da dostavi izvod iz matične knjige umrlih u roku od 30 dana
nakon upisa u matičnu knjigu. Ostavinski sud, po prijemu izvoda, donosi rešenje
kojim nalaže javnom beležniku da sačini smrtovnicu. Smrtovnica se obavezno
sastavlja i onda kada iza preminulog lica nije ostala nikakva imovina. To je
javna isprava.
Javni beležnik sve podatke pribavlja po službenoj dužnosti, a pre svega od
rodbine ostavioca. Ukoliko javni beležnik ne uspe da prikupi sve podatke
koji mu trebaju za smrtovnicu, on je tako nepotpuno dostavlja sudu koji onda ima
obavezu da je sam dopuni. Ako ni ovo ne urodi plodom i sud ne uspe da u
potpunosti sačini smrtovnicu sa svim podacima to i ne mora da znači veliki
propust jer će svakako naslednici za vreme trajanja ostavinskog postupka da
prilože sudu sve isprave i dokaze u vezi sa imovinom ostavioca.
Javni beležnik ima još jedno ovlašćenje, a to je popis i procena imovine
ostavioca. Popisuje se imovina koja se nalazi u posedu preminulog lica bez
obzira da li neko trvdi da ona nije vlasništvo ostavioca, kao i imovina koja se
nalazi u državini drugih lica koja je u vlasništvu ostavioca. Popis i procena
se vrše u prisustvu dva punoletna građanina i ukoliko je to neophodno
veštaka. U zapisniku su unosi pojedinačno vrednost pokretnih stavri i
nepokretnosti ostavioca. Dozvoljeno je da popisu prisustvuju naslednici
i legatari. Zapisnik o popisu i proceni imovine se dostavlja svim licima
koji učestvuju u ostavinskom postupku, jer oni imaju pravo da prigovore
na zapisnik ostavinskom sudu i da onda dovedu do toga da sud ovlasti drugog
javnog beležnika da ponovo popiše i proceni imovinu.
Smrtovnica se obavezno sastavlja i onda kada iza preminulog lica nije ostala
nikakva imovina, Advokat
Beograd.
Obavestite javnog beležnika da je ostavilac sačinio testament ili ovlastite
Advokatsku kancelariju Branislava Krnić kako bi u Vaše ime to
učinila.
Kada se sazna da će biti rođeno dete ostavioca, o tome sud obaveštava
organ starateljstva koji nerođenom detetu postavlja staraoca. Kada je ostavilac
prethodno sačinio testament, javni
beležnik ga dostavlja sudu kako bi se proglasio. Testament se proglašava tako
što sud otvara pismeni testament i čita ga u prisustvu dva punoletna svedoka, a
oni mogi biti i naslednici. Naslednici i legatari imaju pravo da traže od
ostavinskog suda prepis testamenta. Testament može da se proglasi i kada nije
punovažan, pa čak i kada se zna da je ostavilac sačinio više testamenata.
Kada se radi o usmenom testamentu, testamentarni svedoci sačinjavaju
ispravu koja sadrži podatke o volji ostavioca i tada se čita ta izjava. Ukoliko
takva izjava nije već sačinjena sud će morati da sasluša svedoke pojedinačno i
pod zakletvom. Ako je pismeni testament nestao ili je uništen nezavisno
od ostaviočeve volje, a među zainteresovanim licima nema spora o ranijem
postojanju tog testamenta, ostavinski sud će ih saslušati i izvesti predložene
dokaze kako bi utvrdio činjenice o obliku u kome je testament sastavljen, o
načinu nestanka ili uništenja, kao i o sadržini testamenta, pa će zapisnik
proglasiti po odredbama koje važe za proglašenje pismenog testamenta.
Da bi se ovakav zapisnik proglasio potrebno je da među zainteresovanim licima
nema spora oko postojanja testamenta, njegovog sadržaja i oblika, jer bi se u
protivnom stranke morale uputiti na započinjanje parničnog postupka.
Ako bi zaostavštinu ili njen deo, kad ne bi postojao testament, nasledila
Republika Srbija sporazum zainteresovanih lica o ranijem postojanju
testamenta i sadržini istog važi samo uz saglasnost nadležnog javnog
pravobranioca. Sve ovo važi ako ostavilac nije znao da je testament nestao ili
da je uništen, jer se u protivnom smatra da je testament opozvao.
Sud određuje ročište kako bi se raspravila zaostavština. Na tom ročištu se od
svih zainteresovanih lica uzimaju nasledinčke izjave. Sud pozive za ovo ročište
dostavlja lično. Sadržina ovog poziva detaljno je uređena zakonom.
Naslednici, zakonski ili testamentarni su dužni da daju nasledničku izjavu,
pozitivnu ili negativnu, odnosno da li se primaju ili odriču
od nasleđa. Ova izjava može da se da i van ročišta i pošalje sudu, ali
tada mora da bude overena. Ukoliko se naslednici prihvate nasleđa, oni
odgovaraju i za ostaviočeve
dugove, ali samo do visine nasleđene imovine.
Niko ne može da se prihvati nasleđa delimično ili pod uslovom. Potrebno je
da izjava bude jasna i nesumnjivo da ukaže na to da li se neko prima nasleđa ili
se odriče od nasleđa. Kada jedan naslednik izjavi da se odriče nasleđa u
korist drugog naslednika ima dejstvo prihvatanja nasleđa i činjenja ponude
drugome da prihvati ustupljeni deo nasledja, što predstavlja
ugovor o poklonu.
Ne može se za drugoga odreći nasleđa. Ukoliko se zakonski zastupnik odriče
nasleđa u ime nerođenog deteta ta izjava proizvodi dejstvo samo uz saglasnost
organa starateljstva. Neopravdani izostanak sa ročišta ne tumači se na štetu
naslednika, već sa smatra da se on prihvata nasleđa. Nasledničke izjave ne mogu
da se opozovu. Međutim, ako se tokom ostavinskog postupka sazna za nove
činjenice za koje naslednik nije znao u momentu davanja izjave, on je može
izmeniti.
Ukoliko se naknadno pronađe imovina ostavioca, možete da angažujete Advokata
Beograd kako bi pokrenuo dopunski ostavinski postupak.
Advokat Beograd će vam pomoći oko svih nedoumica u
ostavinskoj raspravi.
Ukoliko je naslednička izjava data pod prinudom ili pretnjom može se pobijati
u parničnom postupku. Zakonodavac pravi razliku između spora o činjenicama i
spora o
pravu. Zakonodavac propisuje obavezu suda da prekine raspravljanje zaostavštine
i uputi stranke da pokrenu parnicu ili postupak pred organom uprave, ako su među
strankama sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.
Na ovaj način će sud postupiti ako su sporne činjenice od kojih zavisi pravo na
nasleđe, a naročito:
⁂ punovažnost ili sadržina testamenta (istinitost testamenta npr.);
⁂ ili odnos naslednika i ostavioca na osnovu koga se po zakonu
nasleđuje (da li je naslednik zaista ostaviočev supružnik);
⁂ činjenice od kojih zavisi osnovanost zahteva nadživelog supružnika i
potomaka ostaviočevih koji su živeli sa ostaviocem u istom domaćinstvu da im
se iz zaostavštine izdvoje predmeti domaćinstva, koji služe za
zadovoljavanje svakodnevnih potreba ( da li je neko stvarno živeo sa
ostaviocem u zajedničkom domaćinstvu);
⁂ činjenice od kojih zavisi veličina naslednog dela, naročito uračunavanje
u nasledni deo ( sva pitanja poklona koji su ućinjeni za života
ostavioca nasledniku);
⁂ činjenice od kojih zavisi osnovanost isključenja nužnih
naslednika ili osnovanost razloga za nedostojnost (činjenično
pitanje bi bilo da li ostavilac oprostio nasledniku neki postupak koji ga je
činio nedostojnim za nasleđivanje);
⁂ činjenica o tome da li se neko lice odreklo od nasleđa (pitanje
da li je falsifikovano pisano odricanje od nasleđa nekog naslednika).
Sa druge strane, spor o primeni prava rešava ostavinski sud raspravljajući
data pitanja u postupku za raspravljanje zaostavštine. Sud upućuje na parnicu
onog učesnika čije je pravo manje verovatno, ali zakon ne uređuje kako se
procenjuje čije je pravo manje verovatno. Na primer, naslednik daljeg
naslednog reda se upućuje na parnicu kada tvrdi da naslednik bližeg
naslednog reda nema pravo na nasleđe.
U slučaju spora o sastavu zaostavštine obavezno je slanje
učesnika ostavinskog postupka na parnicu bez obzira da li je on činjenične ili
pravne prirode. Najčešće supružnik traži da se izdvoji imovina koja mu
pripada kao bračna tekovina ili lica koja su dala doprinos uvećanju imovine
ostavioca traže da se u parničnom postupku utvrdi taj doprinos i izdvoji iz
zaostavštine.
Ostavinski sud određije rok u kojem učesnici moraju da pokrenu parnični postupak
i ako on uzalud protekne, prekinuti ostavinski postupak se nastavlja. Protek tog
roka bez podnošenja tužbe ne znači da parnica ne može i kasnije da se pokrene,
već samo da se nastavlja ponovo ostavinski postupak. Ako se parnica započne,
ostavinski postupak se nastavlja tek nakon pravnosnažnosti presude parničnog
suda sa kojom se ostavinski sud vezan.
Spor o legatu, bilo činjenični, bilo pravni, treba da se reši u parničnom
postupku. Međutim, u ovom slulčaju se ostavinski postupak ne prekida.
Rešenje o nasleđivanju se donosi kada sud utvrdi kojim licima
pripada nasleđe. Delimično rešenje se nikad ne donosi. Ovo rešenje je
obavezujuće samo za učesnike u postupku, tako da naslednik koji nije učestvovao
u ovom postupku može pokrenuti parnični postupak da bi ostavio svoja prava.
Advokatska kancelarija
Branislava Krnić može u Vaše
ime da
preuzme rešenje o nasleđivanju.
Ukoliko ste se u prvobitno vođenom postupku odrekli od nasleđa, možete da
promenite nasledničku izjavu u dopunskom postupku, Advokatom
Beograd.
Zaostavština bez naslednika pripada Republici Srbiji. Sud prvo poziva
oglasom objavljenim u službenom glasniku i pribijenom na oglasnu tablu suda i po
potrebi na drugi način sve koji smatraju da imaju pravo na nasleđe da se jave u
roku od godinu dana. Nakon isteka ovog roka naslednik je Republika Srbija.
Naknadno pronađena imovina se novim dopunskim rešenjem suda raspoređuje
naslednicima na osnovu pravnosnažnog rešenja o nasleđivanju iz prvobitnog
postupka. Ako ostavinski postupak nije ni vođen, a reč je o naknadno
pronađenim pokretnim stvarima, sud će pokrenuti postupak na zahtev
zainteresovanih lica, ali kada je reč o nepokretnostima, po službenoj
dužnosti. Odricanje od nasleđa dat u prvobitno vođenom postupku ne proširuje
se na naknadno pronađenu imovinu. Sud poziva naslednika da da novu
nasledničku izjavu. Ukoliko se naslednik primi nasleđa sud ga upućuje na
parnični postupak.
Novopronađeni testament nije povod za novo vođenje ostavinskog postupka, već sud
poziva sva zainteresovana lica i obaveštava ih o postojanju testamenta i upućuje
ih da mogu svoja prava ostvariti u parnici.
Ostavinski postupak se obustavlja kada preminuli nema imovinu
ili je ima, ali je njome raspolagao ugovorom o doživotnom
izdržavanju. Zaostavština se neće raspravljati ni kada je ostavilac imao
samo pokretnu imovinu, a niko od lica pozvanih na nasleđe ne traži da se
zaostavština raspravi.
Uvođenjem javnog beležništva u pravni sistem Srbije došlo je do značajnih
promena koje su imale odraz i u naslednopravnim pitanjima. Naime,
sprovođenje ostavinskog postupka u Srbiji može biti povereno javnim
beležnicima. Izmenama Zakona
o vanparničnom postupku uređeno je da sud ima pravo da javnom beležniku
poveri sprovođenje postupka za koji je po zakonu nadležan, pa tako, ako po
prijemu smrtovnice utvrdi da je za nasleđivanje merodavno pravo Republike
Srbije, ostavinski sud može doneti rešenje kojim sprovođenje ostavinskog
postupka poverava javnom beležniku. Ovde nije reč o obavezi suda, već o
mogućnosti.
Stranke imaju obavezu da se odazovu na poziv javnog beležnika. Takođe, stranka
koja je nezadovoljna ishodom ostavinskog postupka koji je sproveo javni beležnik
ima pravo žalbe isto kao da je sud sprovodio taj postupak.
Praksa je da sve više ostavinskih postupaka biva povereno javnim beležnicima,
čime se doprinosi rasterećenju sudstva i mogućim preopterećivanjem javnih
beležnika. Međutim, da li je samo rasterećenje sudova motiv za ovakve izmene!?
Koji predmet će ostati u rukama suda, a koji će biti poveren javnom beležniku se
ne može znati unapred, jer ne postoje propisani jasni kriterijumi koji bi
određivali takvu podelu posla između suda i notara.
Zaposleni radnik u administraciji suda u jednom gradu na zapadu Srbije kaže da je
računar taj koji određuje ko će sprovesti ostavinski postupak. Dakle, nasumično
se odlučuje o ovom vrlo značajnom pitanju. Konkretno, u tom sudu se 60% predmeta
upućuje notarima, a 40% se ostavlja sudu na sprovođenje. U drugim sudovima
situacija nije ista, pa procenat predmeta poverenim notarima može biti veći.
Sud ima obavezu da nadzire javnog beležnika i da mu oduzme povereni predmet
ukoliko primeti nepravilnosti ili neopravdana odugovlačenja u radu. Kao
glavna prednost poveravanja javnim beležnicima sprovođenja ostavinskog postupka
se vidi u brzini rada notara, u tome što je odlaganje sprovođenja u nedogled
prošlost i u činjenici da će sve biti gotovo u većini slučajeva za dva do tri
meseca. Time je noćna mora predugog ostavinskog postupka završena. Naravno, ni
ovakvo rešenje zakonodavca nije ostalo bez mana.
Troškovi u ostavinskoj raspravi
Glavna mana su, naravno, troškovi. Takse koje naplaćuju javni beležnici su
daleko iznad onih koji naplaćuju sudovi. Takse se određuju prema vrednosti
zaostavštine i one su fikse. Sudovi naplaćuju takse koje se paušalno određuju
shodno oceni suda, a to znači da za približno sličnu vrednost zaostavštine može
biti naplaćena različita taksa od naslednika!?
Međutim, takse koje javni beležnik naplaćuje su fiksne i bez ikakve dileme,
prevelike za prosečan srpski džep. Isto tako, javni beležnik naplaćuje naknadu
troškova postupka i nagradu za rad, što se sve određuje prema unapred utvrđenoj
tarifi. Primera radi, ukoliko neko nasleđuje stan, mogao bi platiti javnom
beležniku i do 30.000 dinara! Postavljamo pitanje, šta se dešava kada
naslednik nije u nekoj zavidnoj materijalnoj situaciji, da li to znači da mora
da se zaduži da bi mogao da dođe u posed imovine koju je nasledio? Do
usklađivanja naplaćenih troškova postupka sprovedenog u sudu i onog poverenog
notaru, naslednicima koji nisu dobrog materijalnog stanja, ostaje da se nadaju
da će kompjuter u sudu imati za njih milosti, te da će odrediti da sud sprovede
ostavinski postupak u kojem su oni naslednici.