Zakon
o obligacionim odnosima u svom 154. članu propisuje da je onaj koji
prouzrokuje drugome štetu dužan da istu naknadi, osim ukoliko ne dokaže da je
šteta nastala bez njegove krivice kada nije obavezna naknada štete.
Advokati potvrđuju da je u pitanju obična nepažnja, na osnovu
zajedničkog mišljenja najviših sudova, što
znači da se ona ne odnosi na viši stepen krivice poput grube nepažnje ili
namere. Ukoliko takva teža vrsta krivice postoji tužilac tj. oštećeni mora da je
dokazuje. To konkretno znači će npr. vozač automobila udari u ogradu dvorišta
i ošteti je, u tom slučaju će morati da se izvrši naknada štete od strane
vozača, a sud uzima da je on kriv za običnu nepažnju. Smatra se da nije
logično niti svojstveno da se šteta pričinjava namerno. Međutim, ako tužilac
smatra da je to učinjeno namerno moraće sudu da dokaže takvu nameru vozača.
Ukoliko ste pretrpeli štetu i potrebna Vam je pravna pomoć možete
kontaktirati Advokatsku kancelariju Branislava Krnić
Ukoliko ste nekome pričinili štetu i smatrate da prekomerno potražuje, možete
kontaktirati Advokata
Beograd kako bi Vam dao pravni savet i
usmerio Vas u pregovorima.
Prouzrokovana šteta je izvor obligacija,
izvor obaveze. Obaveza
nastaje zbog štetnog događaja nastalog bilo na imovinskim, bilo na ličnim
dobrima. štetni događaj je incident i centralno pitanje je ko treba da snosi
imovinskopravne posledice. Svrha odgovornosti za štetu je reparacija tj. naknada
štete koja je pričinjena. Cilj je postaviti oštećenika u istu onu
imovinskopravnu poziciju u kojoj bi on bio da nije bilo štetnog
događaja. Cilj nije da se oštećeni preko toga obogati niti da se dobije
naknada štete. Sa druge strane, kod nematerijalne
štete besmisleno je reći da je cilj reparacija. Taj cilj se stučno
naziva satisfakcija. Neophodno je oštećenom dati naknadu kako bi
pribavio dobra da bi lakše podneo nematerijalnu štetu i tu nema
govora o kompenzaciji. Primera radi, ne postoji naknada koju neko može da
dobije od odgovornog lica kako bi se u potpunosti kompenzovala smrt deteta
ili druge bliske osobe.
Od momenta nastanka štete dospeva obaveza nadoknade iste, a
ukoliko se šteta događala u jednog dužem vremenskom intervalu, od momenta
prestanka štete.
Šteta može da se podeli u dve kategorije: na mateijalnu
štetu koja nastaje na materijalnim dobrima (predmeti, stvari) i na
nematerijalnu štetu koja pogađa nematerijalna dobra (npr. čast,
život, zdravlje). šteta se manifestuje kroz umanjenje tuđe imovine i tada se
naziva običnom, stavarnom štetom. Moguće je da šteta nastatne i
kroz sprečavanje uvećanja imovine kada se naziva izgubljenom
dobiti. Ako je nečiji stan zapaljen stvarna šteta se ogleda kroz
troškove dovođenja stana u prvobitno stanje, a izgubljena dobit u gubitku
eventualne zakupnine usled propalog zakupa stana. Za traženje izgubljene
dobiti neophodno je da se sama dobit nije ostvarila, da se taj neostvareni
dobitak mogao osnovano očekivati (npr. plata koju dobijate svakog prvog u
mesecu) ili da se prema nekom posebnom toku stvari može očekivati dobit
(npr. stan nije bio zakupljen, ali je od sledećeg meseca trebalo da bude
zaključen ugovor o
zakupu).
Izgubljena dobit nije buduća šteta, več je reč o šteti koja
nastaje sada, u momentu nastanka štetnog događaja, a sud naknadno utvrđuje šta
se osnovano moglo očekivati u nekom trenutku u prošlosti. Veoma se usko tumaču
pojam izgubljene dobiti u sudskoj praksi i verovatnije je da će sud naći da
takve štete nema, nego suprotno, da je ima. Dobit je izgubljena ukoliko ste u
saobraćajnoj nesreći pretrpeli povrede i niste mogli da radite za vreme
oporavka, pa se tada mora sprovesti naknada štete.
Naknada štete koja je materijalnase javlja u
dva vida kroz novčanu nadoknadu i naturalnu restituciju tj. kroz vraćanje
oštećenog dobra u ono stanje u kojem je bilo pre nastanka štete. Ovaj drugi
vid kada se sprovodi naknada štete ima prednost prema Zakonu o obligacionim
odnosima. Međutim, sudska praksa govori suprotno. Česće se u praksu dosuđuje
novčana naknada kao vid naknade materijalne štete. Naknada štete u vidu
novca se daje u slučajevima kada nije moguće uspostaviti ranije stanje, kada sud
smatra da nije nužno uspostavljanje ranijeg stanja ili kada oštećeni zahteva da
mu se naknada isplati u novcu, što je u praksi najčešća situacija. Sud može da
odbije zahtev oštećenog ako okolnosti slučaja to nalažu. U slučaju propasti
stavari usled više sile oduzete na nedozvoljen način odgovorno lice dužno je
dati naknadu u novcu. Isto tako, naturalna restitucija
se najčešće vrši kroz
popravku stvari ili zamenu uništene ili oštećene stavri novom stvarju iste vrste
i kvaliteta. Sud izuzetno može dosuditi da oštećeni plati manju naknadu od
iznosa štete ukoliko šteta nije učinjena namerno ili krajnjom nepažnjom, a
štetnik je slabog imovnog stanja te bi ga isplata pune naknade
štete dovela u loše materijalno stanje. Kad je stvar uništena
ili oštećena krivičnim delom učinjenim sa umišljajem, sud može odrediti visinu
da naknada štete bude prema vrednosti koju je stvar imala za oštećenika. U tom
slučaju radi se o afekcionoj vrednosti stvari koja se posmatra kroz
emocionalnu vezanost za stvar koja je uništena ili oštećena. Dakle, ta stvar
nekom licu ima veću vrednost i cenu nego što drugima vredi ili više nego što bi
se za nju postiglo prodajom na tržištu. To može da bude porodični nakit,
fotografija, pisma itd. Ako niste sigurni da li imate pravo na naknadu
štete, možete da kontaktirate Advokatsku Kancelariju Branislava
Krnić i zakažete konsultacije.
Naknada materijalne šteteAdvokat Beograd
Kada je reč o materijalnoj šteti povodom smrti nekog lica
ili telesne povrede ili oštećenja zdravlja, ta sama smrt ili telesna
povreda ili oštećenje zdravlja nije šteta za koju se traži materijalna
naknada, već se ta naknada traži za štetu koja nastaje usled tih
događaja. Kada neko prouzrokuje nečiju smrt dužan je naknaditi uobičajene
troškove njegove sahrane. Na tu vrstu naknade štete ima pravo onaj ko je saranio
umrlo lice. To je najčešće srodnik, ali ne mora tako biti. Postavlja se pitanje
šta su to uobičajeni troškovi i sudska praksa određuje da su to podušja i
pomeni, nadgorbni spomenici i obeležja, ali negira izgradnju velikih i
skupocenih nadgrobnih spomenika kao uobičajene troškove.
Naknada štete se sprovodi kada neko povredi nečiji
telesni integritet dužan je naknaditi troškove lečenja od zadobijenih
povreda i druge potrebne troškove u vezi sa lečenjem, kao i zaradu izgubljenu
zbog nesposobnosti za rad.
Troškovi u vezi sa lečenjem mogu biti troškovi puta porodice koja posećuje
povređenog, na primer. Troškovi lečenja ne mogu da se kumuliraju sa
isplatom koju oštećeno lice dobije od zdravstvenog osiguranja. Od odgovornog
lica se očekuje da plaća novčanu rentu oštećenom ukoliko lice zbog nesposobnosti
za rad trajno gubi zaradu ili nema mogućnost, delimično ili u potpunosti, daljeg
napredovanja i usavršavanja.
Isto tako, lice koje je poginuli izdržavao ili redovno pomagao,
kao i ono koje je po zakonu imalo pravo zahtevati izdržavanje od poginulog, ima
pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom izdržavanja, odnosno
pomaganja. To konkretno znači da ako baba pomaže školovanje svoje unuke i
izgubi život tuđom krivicom, taj je dužan nastaviti sa pomaganjem oštećene
dok je na školovanju.Ova naknada štete naknađuje se plaćanjem
novčane rente i sud ima obavezu da ceni sve okolnosti konkretnog
slučaja prilikom određivanja rente. Novčana renta ne može trajati duže nego što
bi lice koje je umrlo verovatno živelo. To je faktičko pitanje koje određuju
veštaci u svakom konkretnom slučaju. Sudska presuda kojom se utvrđuje dužnost
plaćanja novčane rente ne mora nužno ostati neizmenjena, već u zavisnosti od
okolnosti slučaja na zahtev oštećenog ili odgovornog lica iznos rente se može
menjati. Primera radi, ukoliko je zbog pogoršanja zdravlja oštećenog
neophodna operacija nakon donošenja presude, ta renta se opet može
povećati.
Kada se radi o povredi časti, kao i kod iznošenja ili prenošenja neistina o
nekom licu ili nečem drugom čime je prouzrokovana šteta nekome, u slučaju da
odgovorno lice zna da je reč o neistini, nameće mu se dužnost da naknada štete
bude izvršena materijalno u celosti. Sa druge strane, ako je saopštenje koje je
nanelo štetu drugom učinjeno bez znanja da je ono neistinito neće odgovarati
štetnik ako je imao u tome ozbiljan intetes on ili lice kome je saopštenje
učinjeno. Pitanje ozbiljnog interesa je faktičko pitanje koje ceni od slučaja do
slučaja.
Advokat Beograd radi za Vas, ne ustručavajte se da nas
kontaktirate.
Kada dođe do povrede prava ličnosti sud može
narediti da se objavi presuda, ispravka iste i sve to na trošak štetnika ili da
štetnik povuče izjavu kojom je povredu učinio, ili nešto drugo čime bi se mogla
ostvariti svrha koja se postiže sprovođenjem naknade štete. To je način da se
uklone povrede prava ličnosti.
Naknada nematerijalne štete
Posebna vrsta štete je nematerijalna šteta i ona se
manifestuje nanošenjem drugome psihičkog, fizičkog bola i straha.
Priznata je i pravnim licima u određenoj meri. Naknada štete za teške
telesne povrede, za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne
bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda,
časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah
sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i
njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od
naknade materijalne štete, kao i u njenom odsustvu, prema članu 200. Zakona o
obligacionim odnosima.
Zakon određuje krug bliskih lica povodom čije smrti se može
tražiti naknada štete. To ne znači da druge ne boli ta smrt, ali zakonodavac je
odredio krug lica striktno. Npr. ne priznaje se naknada štete partneru sa
kojim je umrlo lice bilo u homoseksualnoj vezi, ali se priznaje ocu sa kojim
preminuli sin ne komunicira 20 godina, po osnovu srodstva. Povređenom
licu koje je trpelo fizičke bolove biće dosuđena naknada u visini koja zavisi od
inteziteta i vremena trajanja tih bolova, a način utvrđivanja tih činjenica je
veštačenje. Ako se u budućnosti pogorša zdravlje oštećenog lica to opravdava
izmenu presude u smislu novih okolnosti. Psihička bol mora biti dovoljnog
trajanja i intenziteta.
Kod naročito teškog invaliditeta pravo da se dobije
naknada štete u novcu stiču i srodnici oštećenog lica zbog duševnih bolova koje
trpe. Duševni bol usled teškog invaliditeta srodnika ne znači naknadu
za negu, pa pravo i u ovom slučaju ne posmatra koga takav događaj stvarno boli,
već određuje krug lica koji imaju pravo na ovu naknadu. Duševni bol se ceni i
posmatranjem budućeg uticaja koje se može odraziti na oštećeno lice. Tako,
primera radi, dete će trpeti duševni bol zbog smrti roditelja ne samo u času
saznanja za istu, već i u kasnijim godinama zbog trajnog gubitka roditeljske
ljubavi i njihovog prisustva.
Duševni bol se posebno ceni kod krivičnih dela protiv
polne slobode gde se oštećenom licu duguje pravnična novčana naknada.
Naruženost se ceni ne samo prema tome kakvu ona reakciju izaziva drugih, već i
na osnovu subjektivnog osećaja oštećenog lica. Sud ima u vidu i o kom delu tela
se radi i da li je on poput npr. lica izložen pogledu drugih što bi moglo da
izaziva duševni bol oštećenom.
Strah, kao razlog potraživanjanematerijalne
naknade mora biti dovolje jačine i trajanja i da izazove poremećaje
trajnije prirode. Strah jakog intenziteta može nastati primera radi prilikom
ujeda psa. Nematerijalna naknada šteta se nadoknađuje uvek u vidu
novčane nadoknade i to jednokratno ili u vidu novčane rente.
Svoje konsultacije možete zakazati i putem Live chata Advokatske
kancelarije Branislava Krnić
U slučaju smrti, telesne povrede ili oštećenja zdravlja,
naknada štete se određuje po pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za
određeno vreme. Novčana renta dosuđena na ime naknade štete plaća se
mesečno unapred, ako sud ne odredi što drugo. Moguće je zahtevati obezbeđenje
isplate rente ukoliko postoji bojazan da ona neće biti isplaćena. Propisana je
solidarna odgovornost za štetu koju više lica prouzrokuju zajedno. Ako neki
solidarni dužnik isplati više od iznosa sopstvenog udela u šteti, stiče pravo da
traži od ostalih dužnika da mu naknade ono što je platio preko svog udela.
Koliko iznosi udeo svakog dužnika sud određuje ceneći težinu njihove krivice i
težinu posledica koje su nastale. Ako sud ne može da utvrdi udele dužnika na
svakog pada jednak deo, a pravičnost je korekcija pomoću koje se može tražiti od
suda da odluči o drugačijoj srazmeri.
Rok zastarelosti za potraživanje naknade štete je tri godine
od dana kada je oštećeni saznao za štetu i štetnika i to je subjektivni rok, a
objektivni rok je pet godina od nastanka štete. Kada su u pitanju ugovorne
obaveze rok njihove zastarelosti se izjednačava sa vremenom određenim za
zastarelost te ugovorne obaveze. Ipak, kada proteknu ovi rokovi oštećeni ima
pravo da od odgovornog lica zahteva naknadu štete, ali zbog neosnovanog
obogaćenja.