Da stvari ne bi krenule u neželjenom pravcu deobu zajedničke imovine rešavajte
uz pomoć vašeg advokata. Interesantan je primer, dva sina su od oca nasledila
kuću i obojici pripada po polovina te
kuće. Ipak, mi ne možemo da znamo koji to deo kuće pripada jednom, a a koji
drugom bratu. Tačnije rečeno, njihovi suvlasnički udelu su idealni, neodređeni.
Iz ovog primera vidimo da je suvlasništvo pravo svojine više lica na istoj
imovini ili stvari koja fizički nije podeljena, da su udeli suvlasnika
alikvotni. Delovi suvlanika se određuju razlomkom (kao u gornjem primeru - 1/2)
ili procentualno (50%). Ako suvlasnički udeli nisu precizno određeni,
pretostavka je da su jednaki. Svi suvlasnici imaju prava takvog obima, kao da je
jedan vlasnik u pitanju, a ne dva ili više njih. Načini na koje može nastati
susvojima ili suvlasništvo su mnogi: ugovor o poklonu ,
ugovor o kupoprodaji,
ugovor o razmeni, testamentom,
sudskom odlukom itd.
Suvlasnik ima pravo da raspolaže sa svojim suvlasničkim delom. Međutim, da bi
mogao da proda svoj suvasnički deo, neophodno je da provo ostalim suvlasnicima
ponudi svoj suvlasnički deo jer ga na to obavezuje pravo preče kupovine
suvlasnika. Nakon smrti suvlasnika njegov deo nasleđuju njegovi naslednici.
Advokat Beograd
će vam odgovoriti na sva pitanja putem
Live
chata
Advokatska kancelarija Branislava Krnić
Ipak, da bi se precizno znalo koji deo pripada kojem suvlasniku, potrebno je da
se izvrši deoba stvari ili imovine. Suvlasnik po Zakonu o osnovama svojinskopravnih odnosa
ima pravo da u bilo koje vreme zahteva deobu stvari,
osim u vreme kada bi deoba bila na štetu drugih suvlasnika. Kada će takav zahtev
biti na štetu drugih suvlanika ceniće sud s obzirom na sve okolnosti slučaja.
Pravo da se zahteva deoba stvari ne zastareva. Samim tim, svaki ugovor kojim se
neki od suvlasnika odriče prava na deobu je ništav. Analogna ovoj je i odredba
Zakona o nasleđivanju koja kaže da u svako doba deobu naslednstva može zahtevati
svaki naslednik, a to nije moguće jedino u nevreme. Ovo pravo ne može zastareti
takođe, a ugovor kojim bi se naslednik odrekao prava da zahteva deobu ništav je.
Isti je slučaj sa Porodičnim
zakonom
koji propisuje pravo na deobu zajedničke
imovine tako što određuje da je deoba utvrđivanje suvlasničkog, odnosno
supoverilačkog udela svakog supružnika u zajedničkoj imovini. Supružnici
zajedničku imovinu mogu deliti kako za vreme trajanja braka, tako i nakon
prestanka braka i to na sporazuman način ili sudskim putem. Pretpostavka od koje
sud polazi je da su udeli supružnika u zajedničkoj imovini jednaki, a svaki
uspružnik koji tvrdi da je drugačije, mora to i dokazati.
Deoba
imovine i stvari može biti fizička ili civilna. Pre svega, posmatra
se da li je moguće nepokretnost fizički podeliti tako da se od nje naprave posebne
stambene jedinice odnosno parcele u srazmeri udela suvlasnika. Ukoliko to nije
izvodljivo, sud će odrediti civilnu deobu, a to znači prodaja stvari i deljenje
novca među suvlasnicima u srazmerni njihovih udela na stvari. Prodaja se vrši u
skladu sa Zakonom
o izvršenju i obezbeđenju
. Mana je što ako se stvar ne proda
iz prvog pokušaja, drugi pokušaj znači prodaju stvari ispod tržišne vrednosti.
Najidealnije je da suvlasnici sami sporazumno odluče o deobi i kome šta
priprada, a ako takvog sporazuma nema, onda o deobi odluku donosi sud. Sud
donosi odluku da se deoba izvrši prodajom stvari ako je fizička deoba nemoguća
ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrednosti stvari. Dakle, pre svega sud
pokušava da utvrdi da li je moguća fizička deoba, a ako to nije moguće, bilo
zato što stvar nije deljiva, bilo zato što bi to dovelo do znatnog smanjenja
vrednosti stvari, onda sledi prodaja. Na primer, kako podeliti prizemnu kuću od
60 kvadratnih metara. Nije realno da jednom suvlasniku pripadne kupatilo i
dnevna soba, a drugome spavaća soba i špajz. Logično, budući da fizička deoba
nije izvodljiva, mora se pribeći drugim načinima deobe. Iz tog razloga, moguće
je da se suvlasnici sporazumeju da jedan isplati drugog, te da kuća pripadne
samo jednom suvlasniku, a drugi da zadrži odgovarajuću svotu novca. Isto tako,
moguće je da se kuća proda trećem licu, a da suvlasnici međusobno podele
kupoprodajnu cenu i to u srazmeri koja odgovara njihom suvlasničkim udelima.
Svakako, kad nema sporazuma, onda sud odlučuje. Takodje, kod sporazumnog
odlučivanja, potrebno je da se svi suvlasnici dogovore jednoglasno, inače nema
sporazuma, pa barem 9 od 10 suvlasnika postigli dogovor. U jednom slučaju iz
sudske prakse predlagač je tražio da sud izvrši fizičku deobu stvari, tako da
ostali suvlasnici koji se ne slažu sa fizičkom deobom ostanu u suvlasničkoj
zajednici na pojednim delovima predmeta deobe. Sud je ovaj predlog odbio jer bi
se na ovaj način stvarala neizvesnost, a i time bi se verovatno umanjila
vrednost nepokretnosti koja je u konkretnom slučaju bila predmet deobe.
Suvlasniku kome je deobom pripala stvar ili deo stvari ostali suvlasnici
garantuju po zakonu za pravne i fizičke nedostatke stvari u granicama vrednosti
svojih suvlasničkih delova. Naravno, ne može se odgovornost suvlasnika za pravne
i fizičke nedostatke stvari protegnuti zauvek. Odgovornost je oročena na period
od tri godine, čijim protekom se definitivno gasi.
Advokat Beograd.
Ukoliko imate nedoumice, možete pozvati
Advokatsku kancelariju i posavetovati se sa nama.
Predlog sudu od kojeg se zahteva da u vanparničnom postupku izvrši deobu stvari
mora obuhvatiti sve zajedničare. Dakle, u predlogu se navode svi suvlasnici bez
izuzetka, ali i drugi relevantni podaci o predmetu deobe, o veličini
suvlasničkih udela itd. Predlog se dostavlja onom sudu na čijem se području
nalaze stvari ili imovina čija se deoba zahteva, ali kada se predmet deobe
nalazi da području više sudova, propisana je nadležnost svakog od njih. Međutim,
može da se desi da među zajedničarima bude sporno pravo na stvari koja je
predmet deobe ili pravo na imovinu, udeo u zajedničkim stvarima, odnosno imovini
ili je sporno koje stvari odnosno prava ulaze u zajedničku
imovinu , te će sud
tada prekinuti postupak i uputiti predlagača da pokrene parnični postupka u
određenom roku. Ukoliko predlagač deobe ne pokrene parnični postupak u
ostavljenom roku, smatraće se da je povukao predlog. Sud zakazuje ročište na
koje poziva sve zajedničare i svako lice koje na predmetu deobe ima neko stvarno
pravo. Učesnik ima pravo da predloži da deobi prisustvuje lice čiji bi interesi
deobom mogli biti povređeni. U zapisik će biti uneto o tome i sud će prilikom
donošenja odluke uzeti u obzir i interese tih lica. Ukoliko učesnici u toku
trajanja postupka postignu poravnanje o uslovima i načinu deobe, to poravnanje
sud unosi u zapisnik starajući se da poravnanjem budu uređena sva sporna pitanja
između zajedničara, kao i stvarna prava drugih lica na predmetu deobe, kao i
prava drugih lica prema zajedničarima koja imaju veze sa izvršenom deobom. Kada
učesnici ne uspeju da postignu sporazum o načinu deobe, sud je u obavezi da
sasluša učesnike, izvede neophodne dokaze, a kad je to neophodno i veštačenje,
pa na osnovu rezultata celokupnog postupka, sud donosi rešenje o deobi i načinu
deobe zajedničke stvari ili imovine , vodeći računa da
zadovolji opravdane
zahteve i interese zajedničara. S tim što pri odlučivanju kom zajedničaru treba
da pripadne određena stvar, sud će posebno imati u vidu naročite potrebe
određenog učesnika zbog kojih bi trebalo da ta stvar pripadne baš njemu. Na
primer, kada je učesnik lice sa invaliditetom i kada je kuća prilagođena
potrebama tog lica, nerazumno bi bilo da takva kuća pripadne drugom suvlasniku.
Dakle, sud će svakako izvršiti uvid u to ko je do momenta podnošenja predloga
koristio predmetnu imovinu ili stvar. Ono što sud nastoji da reši prilikom deobe
je čak i način ostvarenja prava službenosti i drugih stvarnih prava na predmetu
deobe, ako ona postoje. Predmet deobe ne mogu biti stvari koje je jedan od
suvlasnika otuđio pre postupka deobe. Tada, ako je suvlasnik prodao stvar, dužan
je da naknadi drugom suvlasniku vrednost njegovog alikvotnog dela i eventualnu
štetu koji ovaj ima.
Pitanja nam možete poslati
i putem mejla Advokata Beograd.
Zakon
o porezu na prenos apsolutnih prava od oporezivanja izuzima slučaj sticanja
prava svojine na posebnim delovima objekta putem deobe suvlasničke zajednice
između suvlasnika u srazmeri sa njihovim suvlasničkim delovima na dan deobe.
Dakle, nema oporezivanja deobe zajedničke imovine ili stvari. Inače, sporazum o
deobi imovine bi se morao overiti kod javnog beležnika.