Naknada štete zbog povrede na radu
Advokat Beograd
Naknada štete zbog povrede na radu
NAKNADA ŠTETE ZBOG POVREDA NA RADU ILI U VEZI SA
RADOM
Naši advokati su pripremili ovaj člank gde ćemo obratiti pažnju na najvažnija
pitanja koja mogu nastati u vezi da
pravima koje zaposleni ima u slučaju da mu se dogodi povreda na radu ili u vezi
sa radom. U članku će biti reči o uslovno rečeno dvema vrstama povreda:
povrede usled nesrećnih slučajeva na radu i u vezi sa
radom;
povrede prava zaposlenih na radu ili u vezi sa radom.
Prva vrsta povreda označava da je zaposleni pretrpeo neku fizičku povredu, da je
došlo do profesionalne bolesti ili da je nastradao i sve to na radu ili u vezi
sa radom.
Druga vrsta povreda označava povrede prava zaposlenog koje
ovaj ima po zakonu, a ista prava mu poslodavac uskraćuje.
U jednom slučaju iz sudske prakse, tužilja (zaposlena) tužila je poslodavca
tražeći naknadu štete jer joj na radom mestu klima uređaj naneo povredu, tako
što joj je pao na glavu otkačivši se sa zida. Tema prava na naknadu štete u
slučaju povreda na radu (ili u vezi sa radom) je uvek aktuelna i kontroverzna.
Sa jedne strane je zaposleni koji je u radnom odnosu kod poslodavca i ima
interes da radi na tom radnom mestu, a sa druge strane se nalazi poslodavac, kao
strana koja mođe da koristi svoj položaj da uskrati pripadajuća prava
zaposlenom. Iz navedenih razloga je neophodno detaljnije analizirati sva pitanja
koja mogu da iskrsnu povodom date teme članka.
Zakon o radu onom zaposlenim koji je pretrpeo povredu na radu ili oboleo
od
profesionalne bolesti, daje pravo da za vreme bolovanja ima
pravo na isplatu 100 posto prosečne zarade ostvarene u prethodnih 12
meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad, a po zakonu
ova isplata ne može biti manja od minimalne zarade. Isti zakon propisuje obavezu
poslodavca da u svim ovum slučajevima naknadi štetu zaposlenom u skladu sa
opštim aktom i zakonom, a u našem pravu to je, naravno, Zakon o obligacionim
odnosima.
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju daje prava da za
slučaj telesnog oštećenja prouzrokovanog povredom na radu ili profesionalnom
bolešću zaposleni može da ostvaruje pravo na novčanu naknadu za telesno
oštećenje ili pravo na invalidsku
penziju u slučaju da je nastano potpuni gubitak radne sposobnost koji se
ne može otkloniti lečenjem ili medicinskom rehabilitacijom. Povreda na
radu, u smislu imenovanog zakona, smatra se povreda osiguranika koja se
dogodi u prostornoj, vremenskoj i uzročnoj povezanosti sa obavljanjem posla po
osnovu koga je osiguran, koja povrda je prouzrokovana neposrednim i
kratkotrajnim mehaničkim, fizičkim ili hemijskim dejstvom, naglim promenama
položaja tela, iznenadnim opterećenjem tela ili drugim promenama fiziološkog
stanja organizma.
Ukoliko Vam i nakon čitanja ovog teksta bude potrebna pravna pomoć, možete da
zakažete konsultacije kod Advokatske kancelarije Branislave
Krnić
Budući da svaki zaposleni ima svoja zaduženja na radnom mestu, postavlja se
pitanje šta ako se povreda na radu desi onda kada zaposleni obavlja zadatke koji
nisu uslovno rečeno njegov posao. Pa tako, ovaj zakon dodaje da se povredom na
radu smatra i povreda prouzrokovana na bilo koji od gore opisanih načina, koju
zaposleni pretrpi pri obavljanju posla na koji nije raspoređen, ali kada je isti
obavljao u interesu poslodavca kod koga je zaposlen. Smatraće se, takođe, da
postoji povreda na radu kada je ista pretrpljena na redovnom
putu od stana do mesta rada ili obrnuto ili na putu preduzetom radi
izvršavanja službenih poslova, kao i na putu preduzetom radi stupanja na rad,
ali i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom. Kao povreda na
radubiće podrazumevano i oboljenje osiguranika koje je nastalo
neposredno ili kao isključiva posledica nekog nesrećnog slučaja ili više
sile za vreme obavljanja posla po osnovu koga je osiguran ili u vezi s
njim. Sa druge strane, profesionalne bolestipredstavljaju
bolesti koje nastanu za vreme osiguranja, a koje su prouzrokovane dužim
neposrednim uticajem svih procesa i/ili uslova na radnom mestu, odnosno na
poslovima koje je zaposleni obavljao. Na kraju, telesno oštećenje
postoji ukoliko dođe do gubitka, bitnijeg oštećenja ili znatnije
onesposobljenosti pojedinih organa ili delova tela, što dovodi do otežane
normalne aktivnosti organizma, te zahteva veće napore u ostvarivanju životnih
potreba, bez obzira na to da li dovodi do invalidnosti ili ne.
Ukoliko je telesno oštećenje nastalo kao povreda na radu ili
profesionalne bolesti iznosi najmanje 30%, osiguranik onda stiče pravo
na novčanu naknadu. Zakon stepenuje telesna oštećenja prema kriterijumu težine
istih na osam stepena, gde je telesno oštećenje od 30% osmi stepen. Sva ova
prava zaposleni ostavaruje kao osiguranik pred Fondom za penzijsko i invalidsko
osiguranje i Zavodom za socijalno osiguranje u posebnom postupku u kojem prilaže
potrebnu dokumentaciju u vidu dokaza da je osiguran, da je u radnom odnosu,
medicinsku dokumentaciju itd.
U praksi se poslodavci često osiguravaju od odgovornosti za povrede radnika na
radu u
osiguravajućim kućama, te u tom slučaju radnik ima pravo da odštetni
zahtev uputi osiguravajućoj kući kod koje je poslodavac osiguran. Kada
ovog osiguranja nema, odštetni zahtev se uručuje poslodavcu. Pri tome, zakon
razlikuje subjektivnu i objektivnu odgovornost poslodavca. Subjektivna
odgovornost podrazumeva da je poslodavac kriv za nastalu štetu i to ako je
svojom krivicom na neki način prouzrokovao štetu, a objektivna – suprotno,
kada poslodavac odgovora bez obzira na svoju krivicu jer poseduje određene stvar
ili obavlja specifične opasne delatnosti. Osim naknade štete za nastalu povredu,
radnik ima pravo da potražuje i nakanadu nematerijalne štete. Visina odštete
ne može unapred da se odredi, već ona zavisi od brojnih parametara i
ceni se posebno u svakom konkretnom slučaju. Najbolje je da se poslodavac i
radnik dogovore o naknadi štete bez pokretanja sudskog postupka, ali ako
dogovora nema, radnik ima pravo da pokrene sudski postupak.
Kada postoji mogućnost da se postigne dogovor između poslodavca i zaposlenog,
ali niste sigurni da li je to povljno za Vas, možete se obratiti Advokatu
Beograd radi konsultacija.
Međutim, neophodno je uvažiti i realno stanje stvari u našoj zemlji, a to je da
po procenama svaki treći radnik radi na „crno.“ To znači da
je svaki treći radnik nevidljiv za mnoge institute i prava koja su osmišljena da
zaposlenim bude naknadjena pretrpljena šteta, pa se postavlja pitanje u slučaju
da se dogodi povreda na radu, da li ima pravo na naknadu štete.
Bez obzira na sve ovo i neprijavljeni radnik ima pravo na naknadu štete
koju trpi. U ovom slučaju, naknadu mu duguje lice koje je odgovorno
za nastalu štetu, a po pravilu, to je poslodavac koji nije obezbedio adekvatne
uslove na radnom mestu. U ovom slučaju naknada štete se ostvaruje prema
odredbama Zakona o obligacionim odnosima.
Štetnik je dužan da naknadi i svu materijalnu štetu koja nastane zbog
izgubljenih zarada, troškova lečenja, oporavka i slično. Kada se zaposlenom
zbog pretrpljene povrede na radu ili profesionalne bolesti trajno umanji radna
sposobnost ili dodje do potpunog
gubitka radne sposobnosti ili se zaposlenom potrebe trajno povećaju ili
se mogućnosti daljeg razvijanja i napredovanja zaposlenog unište ili smanje,
odgovorno lice naknadu štete se može plaćati kao rentu. Naknada
štete na primer, u slučaju trajnog umanjenja radne sposobnosti,
obuhvata naknadu štete za izgubljenu zaradu i ostala primanja zbog gubitka radne
sposobnosti i to u vidu razlike zarade koju bi zaposleni ostvario da nije došlo
do štetnog godađaja i zarade koju ostvaruje nakon umanjenja radne sposobnosti,
zatim renta može obuhvatati naknadu za druge troškove koji nastaju zbog gubitka
radne sposobnosti. Ipak, visina rente može da se menja u zavisnosti od
okolnosti.
Prava u slučaju smrti zaposlenog
U slučaju smrti zaposlenog, odgovorno lice dužano je da naknadi
uobičajene troškove njegove sahrane.
Kada nastupi smrt zaposlenog usled povrede na radu ili profesionalnog oboljenja,
lica koja je zaposleni po zakonu bio dužan da izdržava ili ih je izdržavao ili
lica koja je zaposleni redovno pomagao imaju pravo da zahtevaju naknadu štete za
izgubljeno izdržavanje tj. pomaganje. Ova šteta naknađuje se plaćanjem
novčane rente, a njen iznos se odmerava s obzirom na sve okolnosti slučaja,
a isti ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobijao od poginulog da
se nije dogodila povreda na radu i smrtni ishod. Zakon o obligacionim
odnosima predviđa da u slučaju teškog invaliditeta ili smrti zaposlenog, zbog
pretrpljenih duševnih bolova naknadu nematerijalne štete mogu zahtevati bliži
srodnici zaposenog.
Ukoliko šteta nastane zbog rukovanja zaposlenog opasnom stvari čiji je
vlasnik poslodavac ili ako se radi o opasnoj delatnosti kojom se bavi
poslodavac, veća je mogučnost da se dogodi povreda na radu, to znači da se radi
o delatnosti usled koje je moguć nastanak štete zbog prirode takve delatnosti,
nezavisno od volje poslodavca, poslodavac će biti odgovoran, kako Zakon o
obligacionim odnosima predviđa, na principu objektivne odgovornosti.
Pored materijalne štete, zaposleni ili članovi njegove porodice (u
slučaju smrti ili teškog invaiditeta) imaju pravo na naknadu nematerijalne štete
kada se dogodi ovakva povreda na radu. Ovde je naknada štete je način
da se pomogne zaposlenom ili drugim licima da im bude olakšan život i da im bude
data određena satisfakcija. Zapolsenom se isplaćuje naknada za duševne bolove
zbog pretrpljenog fizičkog bola, straha, umanjenja životne aktivnosti i
naruženosti. U svakom slučaju, visinu iznosa naknade nematerijalne štete
određuje sud u skladu sa intenzitetom pretrpeljenih bolova, straha tj.
naruženosti. Procenu o stepenu naruženosti ili jačini bolova, bilo fizičkih bilo
duševnih, daće veštak odgovarajuće medicinske struke.
Raspitajte se kod Advokatske kancelarije Branislava Krnić
kako da na najbolji način rešite svoj problem.
U slučaju smrti nekog lica, a ovde zaposlenog, sud može dosuditi članovima
njegove uže porodice (bračni drug, deca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za
njihove duševne bolove. Takva naknada može se dosuditi i braći i sestrama
kada je između njih i preminulog lica postojala trajnija zajednica života. U
slučaju naročito teškog invaliditeta zaposlenog zbog povrede na radu ili
profesionalne bolesti, sud može dosuditi njegovom bračnom drugu, deci i
roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove. Ista naknada se
može dosuditi i vanbračnom drugu, ako je između njega i zaposlenog koji je
preminuo, odnosno povređenog lica postojala trajnija zajednica života.
Poslodavac odgovara u slučaju da je povreda na radu zaposlenog ili bolesti došlo
njegovom krivicom. Mežutim, u nekim situacijama je sam zaposleni
doprineo nastanku štete ili da šteta bude veća nego što bi bila da
nema doprinosa zaposlenog. Tada će doći do smanjenja naknade srazmerno doprinosu
zaposenog da šteta nastane. Ukoliko poslodavac dokaže da je preduzeo sve
propisane mere da ne dođe do povreda na radu, te da nije kriv za nastanak
štete,
zaposleni neće imati pravo na naknadu štete. U nekim slučajevima nije moguće
utvrditi koji deo štete potiče od oštećenikove radnje, pa će sud dosuditi
naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.
Povreda drugih prava zaposlenog
Povreda prava zaposlenog postoji kada poslodavac donese odluku ili preduzme
radnju koja nije u skladu sa zakonom ili opštim aktom koji se primenjuje kod
poslodavca (kolektivni ugovor, pravilnik o radu) ili koja nije u skladu sa ugovorom o radu. Mnogobrojni su
primeri ovakvih sluajeva, ali najčešće se događa da poslodavac ne isplaćuje
zaradu zaposlenom, da mu uskraćuje druga primanja, da zaposlenom uskraćuje pravo
na korišćenje godišnjeg odmora, nezakonit
otkaz ugovora o radu bi bio dobar primer, takođe, kao i nezakonito
premeštanje na drugo mesto rada,
mobing itd. U svim ovim slučajevima postoji šteta koju zaposleni trpi, a
ona može biti materijalna i nematerijalna. Materijalna šteta se procenjuje od
slučaja do sluaja. Na primer, kod neisplaćene zarade ona može biti upravo iznos
neisplaćene zarede, kao i druge materijalne štete koje je zasleni pretrpeo jer
nije primio zaradu. U praksi je vrlo često da poslodavac ne isplati zaposlenom
naknade putnih troškova, obroka itd. Ipak, u nekim slučajevima zaposleni ima
pravo na naknadu nematerijalne štete pored naknade materijalne štete ili
čak i ako nema materijane štete. Nematerijalna šteta će biti priznata zaposlenom
kada je usled povrede prava ovaj pretrpeo duševne bolove čija jačina i trajanje
opravdavaju dosuđivanje ove naknade štete. Međutim, zaposleni mora da priloži
dokaze da je pretrpeo takvu štetu i to će biti najčešće medicinska
dokumentacija. Kada zaposlenom nije isplaćivana zarada, te je usled toga
dovedena u opasnost egzistencija njega samog i članova porodice, postojaće, po
pravilu, i nematerijalna šteta. Kada je zaposleni trpeo mobing na radnom mestu,
po pravilu, pretrpeo je nematerijalnu štetu u vidu duševnih bolova, straha itd.
U svim ovim slučajevima naknada nematerijane štete predstavlja pravednu naknadu,
uglavnom za pretrpljene duševne bolove nastale povredom prava zaposlenog lica od
strane poslodavca.