Krivično delo Ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289 Krivičnog zakona svakako
ne spada u grupu najtežih i najinteresantnijih krivičnih dela predviđenih
krivičnim zakonodavstvom ali kako kažu advokati zaslužuje poseban osvrt iz
drugih razloga.
Pre svega, ovo krivično delo se vrlo često procesuira od strane policije i
tužilaštva u krivičnim postupcima koji svoj epilog dobijaju na sudu. Teško da
može i da se zamisli jedan dan da se na putevima Srbije ili ulicama gradova u
našoj zemlji ne dogodi neka saobraćajna nezgoda koja po svojim okolnostima, u
krivično pravnom smislu, predstavlja izvršenje nekog krivičnog dela iz ove
oblasti.
Drugi razlog zbog koga je ovo delo interesantno za analizu je činjenica da se u
svojstvu okrivljenih u krivičnim postupcima zbog njegovog izvršenja, više nego
kod bilo kog drugog krivičnog dela, pojavljuju obični ljudi. Pod terminom
’’obični ljudi’’ podrazumevamo građane koje inače nisu skloni vršenju krivičnih
dela, koji ne potiču iz kriminogene sredine i koje je splet nesrećnih životnih
okolnosti doveo na optuženičku klupu. Naravno, iznošenjem ove činjenice nikako
ne želimo da relativizujemo bol koji trpe žrtve saobraćajnih nesreća ili njihove
porodice. Ovo se naročito
odnosi na slučajeve kada osnovno krivično delo iz ove
grupe dela Ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289 KZ RS,
zbog težih
posledica postane krivično delo iz člana 297 KZ RS Teško delo protiv bezbednosti
javnog saobraćaja, a o kome će kasnije u tekstu posebno biti reči.
Dakle, i pored činjenice da se u ulozi izvršilaca ovih krivičnih dela najčešće
pojavljuju obični građani, te da su ona uglavnom rezultat spleta nesrećnih
životnih okolnosti, apsolutno je nesporno da se, zbog stepena društvene
opasnosti i težine posledica, ova dela moraju procesuirati i da se za njihovo
izvršenje mora krivično odgovarati.
Ukoliko ste ucesnik u ugrozavanju javnog saobracaja možete angažovati
Advokata Beograd kako bi
resili problem.
Ko vrši ovo krivično delo? Saobraćajni prekršaj ili krivično delo?
U smislu zakonske formulacije krivičnog dela Ugrožavanje javnog saobraćaja, ovo
delo čini učesnik u javnom saobraćaju koji se ne pridržava saobraćajnih
propisa
i time dovede u opasnost život i telo ljudi ili imovinu većeg obima, pa kao
posledica takvog postupanja kod drugog nastupi laka telesna povreda ili
imovinska šteta koja prelazi iznos od 200.000,00 dinara. Za ovaj, osnovni oblik
krivičnog dela iz člana 289 KZ RS, zaprećena je kazna zatvora do 3 godine.
Izvršilac mora, pre svega da postupa suprotno nekom saobraćajnom propisu, odnosno
da povredi normu predviđenu Zakonom o bezbednosti saobraćaja na putevima
(blanketnu normu). Drugim rečima, mora da napravi neki saobraćajni prekršaj.
Da bi ovaj saobraćajni prekršaj postao krivično delo Ugrožavanje javnog
saobraćaja iz člana 289 KZ RS i kao takav bio krivično gonjen, neophodno je da
bude ispunjen i drugi uslov predviđen ovom zakonskom odredbom, a to je
nastupanje određene posledice. Ta posledica može se ogledati u nastupanju lake
telesne povrede kod bilo kog učesnika u saobraćajnoj nezgodi, osim kod samog
izvršioca ili u nastupanju imovinske štete koja prelazi iznos od 200.000,00
dinara. Kao što se može videti, praktično samo od te, za nekog srećne, a za
nekog nesrećne okolnosti zavisi da li će učinilac odgovarati za saobraćajni
prekršaj ili za krivično delo.
Na ovom mestu napomenućemo da je osnovni oblik krivičnog dela Ugrožavanje javnog
saobraćaja iz člana 289 stav 1 KZ RS, moguće izvršiti samo sa eventualnim
umišljajem kao oblikom vinosti. Kako ne bismo ulazili u sferu krivično pravne
teorije i objašnjavali sve oblike vinosti, reći ćemo da se uzima da eventualni
umišljaj postoji kada je izvršilac dela vozio pod dejstvom alkohola, prekoračio
brzinu u većem procentu, prošao na crveno svetlo na semaforu i sl.
Ukoliko je krivično delo izvršeno sa nehatom kao oblikom vinosti, onda se radi o
delu Ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289 stav 3 KZ RS. Za ovaj, blaži
oblik zaprećena je novčana kazna ili zatvor do 1 godine.
U oba slučaja, bez obzira da li se radi o stavu 1 ili stavu 3, za izvršenje
krivičnog dela Ugrožavanje javnog saobraćaja, a na osnovu raspona zaprećenih
kazni, moguće je izricanje uslovne zatvorske kazne, a kod blažeg oblika dela i
novčane kazne. Takođe, u oba slučaja, moguća je i primena instituta odlaganja
krivičnog gonjenja – oportuniteta,
a što zavisi od svih okolnosti konkretnog
slučaja i ličnosti izvršioca. Ovim institutom predviđeno je da okrivljeni
preuzme na sebe neku obavezu (uplata određenog novčanog iznosa u humanitarne
svrhe, određen broj sati društveno korisnog rada), nakon čijeg ispunjenja
tužilaštvo odbacuje krivičnu prijavu.
Teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja, član 297 KZ RS
Sve što je rečeno o načinu izvršenja krivičnog dela Ugrožavanje javnog
saobraćaja, o neophodnosti povrede saobraćajnog propisa za postojanje dela, o
oblicima vinosti (eventualni umišljaj ili nehat), važi i za krivično delo Teško
delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297 KZ RS. Ono po čemu se ovo
delo razlikuje su teže posledice njegovog izvršenja i, shodno tome, teže
zaprećene kazne.
Tako je članom 297 stav 1 predviđeno da će se izvršilac krivičnog dela iz člana
289 stav 1, ukoliko je kao posledica izvršenja dela nastupila teška telesna
povreda nekog lica ili imovinska
šteta
velikih razmera, kazniti zatvorom od 1 do
8 godina. Stavom 3 istog člana predviđeno je da će se, ukoliko je delo izvršeno
iz nehata, izvršilac dela sa ovakvim posledicama, kazniti zatvorom do 4
godine.
Ukoliko je usled izvršenja dela iz člana 289 stav 1 nastupila smrt jednog ili
više lica, tada se radi o delu Teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja
iz člana 297 stav 2 KZ RS i za isto je zaprećena kazna od 2 do 12 godina
zatvora. Ako je smrt jednog ili više lica nastupila kao posledica krivičnog dela izvršenog iz nehata, radi se o slučaju predviđenom članom
297 stav 4, a
zaprećena kazna je zatvor od 1 do 8 godina.
U svim slučajevima izvršenja dela Teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja
iz člana 297 KZ RS stavovi 1 – 4, obavezno je izricanje i mere bezbednosti
Zabrana upravljanja motornim vozilom.
Što se tiče posebnih pravila vezanih za odmeravanje i izricanje krivične
sankcije, potrebno je naglasiti da u slučaju da se radi o krivičnom delu iz
člana 297 stav 2 KZ RS, za koje je zaprećena kazna zatvora od 2 do 12 godina,
nije moguće izricanje uslovne osude, a zbog činjenice da je u konkretnom slučaju
zaprećena kazna zatvora veća od 10 godina.
Odbrana – uloga advokata
U toku istrage tužilaštvo prikuplja dokaze, na osnovu kojih potom podiže
optužnicu
. Pored saslušanja okrivljenog, oštećenog i eventualno svedoka
očevidaca, ukoliko ih ima, dva najvažnija dokaza su dva veštačenja, bez kojih
tužilaštvo ne može ispravno da kvalifikuje krivično delo koje okrivljenom
optužnicom stavlja na teret. Prvo je medicinsko
veštačenje povreda koje je
oštećeno lice pretrpelo, odnosno da li se radi o lakim ili teškim telesnim
povredama. Podrazumeva se, u onim slučajevima kada se posledice ispoljavaju u
telesnim povredama oštećenog ili oštećenih, od vrste i težine tih povreda zavisi
o kom krivičnom delu će se u konkretnom slučaju raditi. Drugo je saobraćajno
tehničko veštačenje koje se obavlja uz analizu skice lica mesta saobračajne
nezgode, uzimajući u obzir sve izjave učesnika i očevidaca nezgode. Ovo
veštačenje trebalo bi da rasvetli sve tehničke aspekte saobraćajne nezgode, a
naročito da odgovori na pitanje kako je i čijom krivicom do iste došlo.
Naša Advokatska kancelarija Vam može pomoći u prikupljanju
dokumentacije.
Uloga odbrane u ovoj fazi postupka je da učestvuje u saslušanju svih svedoka, jer
često od detalja u tim izjavama može zavisiti položaj okrivljenog u daljem toku
postupka. Takođe, neophodna je i podrobna analiza saobraćajnog veštačenja i,
ukoliko je potrebno, angažovanje drugog veštaka saobraćajne struke, u svojstvu
stručnog savetnika. Ipak, ukoliko je procena advokata da je činjenično stanje
takvo da ne pruža dovoljno osnova za efikasnu odbranu, može se već u ovoj fazi
postupka, pristupiti razgovorima sa postupajućim tužiocem, koji za cilj imaju
primenu instituta odlaganja krivičnog gonjenja (kada je to moguće) ili
zaključenje sporazuma o priznanju krivice koji bi bio što povoljniji po
klijenta. Na ovaj način klijent se može poštedeti suvišnih materijalnih troškova
ali i nepotrebnog stresa.
Međutim, branilac – advokat sve vreme postupka, a naročito u tzv. graničnim
slučajevima, mora voditi računa o tome da li između radnji koje je preduzeo
okrivljeni, a koje mogu predstavljati povredu saobraćajnih propisa i posledica
koje su nastupile, postoji uzročno posledična veza. Bez te veze između radnji
okrivljenog i posledica nema krivičnog dela, a tu vezu mora da dokaže
tužilaštvo. Ukoliko advokat uspešno ospori tu vezu, to može značiti i
oslobađajuću presudu za klijenta. Takođe, u svakom konkretnom slučaju potrebno
je utvrditi i eventualni doprinos oštećenog nastanku saobraćajne nezgode, jer je
ova okolnost od značaja za odmeravanje kazne okrivljenom, čak i kada se utvrdi
da je kriv za izvršenje dela.
Svemu ovome treba dodati i činjenicu da su odredbe Zakona o bezbednosti
saobraćaja na putevima postavljene često tako široko (npr, neprilagođena vožnja
stanju i uslovima puta) da se u gotovo svakoj situaciji može pronaći neka
blanketna norma koju je okrivljeni prekršio.
Da zaključimo vraćajući se na konstataciju da se kao izvršioci ovih krivičnih
dela najčešće pojavljuju obični ljudi koji nemaju nikakvog iskustva o vođenju
krivičnog postupka i svojim pravima u tom postupku. Upravo njima je i
najpotrebnija stručna profesionalna pomoć advokata kako ne bi bili osuđeni za
nešto za šta nisu krivi ili na strožiju kaznu od one za koju je objektivno bilo
moguće izboriti se.
Zakažite svoje konsultacije u Advokatskoj kancelariji Branislava
Krnić.